Sasa Markovic. Омогућава Blogger.
RSS

Mast za hemoroide

Lekovite biljke - Prirodni lekovi - Prirodne metode lečenja - Recepti i saveti za prirodno lečenje

Integralne žitarice – prijatelji zdravlja

Mrsavljenje 
Svako jutro,pola sata pre dorucka na prazan 
zeludac i uvece pre spavanja popiti...Detaljnije











Cimet i bubuljice                                                                                                                    Od 3 velike kasike meda i jedne 
male kasike cimetovog praha...Detaljnije





                                                                                                              Cimet i rak
Nedavno istrazivanje u Japanu i Australiji 
otkrilo je da se uspesno leci uznapredovani
rak zeludca i kostiju...Detaljnije 

                                                                                                                                                                                                         








Integralne žitarice, prijatelji  zdravlja
Obogatite svoju trpezu integralnim žitaricama, a nagrada za uloženi trud ogledaće se u boljem zdravlju vas i vaše porodice.
Ječam
Ječam je jedna od najstarijih žitarica na svetu. Stari Grci su ga smatrali darom boginje Demetre »Majke žita« pa su ovoj boginji prinosili na žrtvu kolače od ječmenog brašna. I Hipokrat je ukazivao na lekovita svojstva ječma. Ječam se lagano vari. Sadrži veliki procenat nezasićenih masnih kiselina, većinu vitamina grupe B, kao i minerale - fosfor, magnezijum i kalcijum. Posebnim postupkom od proklijalog ječma dobija se ječmeni slad - prirodni zaslađivač koji podseća na med. Ječmeni slad ima odlična nutritivna svojstva, lagano se vari i ne izaziva štetne efekte kao beli šećer. Može se kupiti u svim bolje snabdevenim prodavnicama zdrave hrane.
Krem supa od ječma
1 šolje ječma
1 šolje mrkve isečene na kockice
1 šolje rotkve isečene na kockice
1 šolje kelerabe isečene na kockice
1 šolje praziluka isečenog na kolutove
2 kašike kiselog mleka
1 kašika ulja
seckano lišće peršuna, so
Ječam natopite preko noći da nabubri i sutradan ga skuvajte u četiri puta više vode (oko 50 minuta na tihoj vatri). Propržite povrće nekoliko minuta na ulju i istresite ga u kuvani ječam. Dodajte so i 1,5 l vode i umutite mikserom. Neka supa tiho uzavri, pa je sklonite sa vatre. Na kraju dodajte kiselo mleko i peršun.
Lepinjice od ječma
1 šolje grubo mlevenog ječma
1 šolje ovsenih pahuljica
1/3 šolje mlevenih oraha
1 glavica crnog luka
integralno (crno) pšenično brašno
3 šolje vode, so, ulje
Ječmeni griz i ovsene pahuljice zakuvati u vreloj vodi i ostaviti na kraju štednjaka 20 minuta. Zatim dodajte ostale sastojke. Oblikujte lepinjice i pecite ih na vrućem ulju dok ne porumene. Lepinjice možete peći i u podmazanom plehu oko 20 minuta na temperaturi 190°C.


Proso
Prva misao koju obično većina ljudi ima kada se spomene proso je - hrana za ptice. Međutim, u sićušnom zrnu ove skromne namirnice krije se pravi izvor zdravlja. Proso sadrži najviše ugljenih hidrata (73%), proteina (10%) i masti (3%). Sadrži gotovo sve vitamine iz grupe B, kao i značajne količine gvožđa, kalcijuma, natrijuma, sumpora i joda. Proso je izrazito alkalna žitarica i tom svojom osobinom uspešno deluje protiv nakupljenih kiselina u telu. Izuzetno blagotvorno deluje na stomak, slezinu i pankreas.
Zeleno proso
1 šolja prosa
1 šolje krupno narezanog praziluka
1 šolja svežeg spanaća (zelja ili mlade koprive)
1 jaje
100 g posnog sira
4 dl mleka
3 šolje vode
2 kašike vode, so
Proso operite u nekoliko voda i kuvajte 30 minuta u posoljenoj vodi. Ostavite ga pola sata na toplom mestu da nabubri. Praziluk i spanać stavite u mikser, dodajte jedno jaje, jednu kašiku ulja, mleko pa sve dobro smešajte u penastu masu. Dobijenu masu pomešajte sa kuvanim prosom. Vatrostalni sud namažite uljem i u njega sipajte masu od prosa i povrća, pospite namrvljenim sirom i stavite u zagrejanu pećnicu da se oko 20 minuta zapeče.
Kolač sa prosom i jabukama
1 šolja prosa
3 šolje soka od jabuke
1 šolja suvog grožđa
3 kašike ječmenog slada (ili 1 kašika meda)
2 jabuke
1 šolja vode
1 kašika gustina
Zagrejte sok od jabuka i oprano suvo grožđe sa dodatkom mrvice soli. Propržite proso i dodajte zagrejani sok, smanjite vatru i kuvajte pola sata. Umešajte slad ili med, stavite smesu u kalup i ostavite da stoji dva sata. Zagrejte vodu, dodajte kašiku meda i oljuštene i na kriške isečene dve jabuke. Kuvajte dva minuta. Izvadite jabuke i naslažite preko prosa. Razmutite gustin u malo vode i umešajte ga u vodu u kojoj su se kuvale jabuke. Prelijte preko jabuka i ostavite da se kolač ohladi.
Integralni pirinač
Pirinač je namirnica koja je zastupljena u našoj ishrani, ali je to uglavnom rafinisani ili beli pirinač. Integralni (nerafinisani) pirinač još uvek nije našao svoje pravo mesto na našim trpezama iako je mnogo hranljiviji od rafinisanog pirinča. Procesom rafinacije pirinač gubi mnoge hranljive sastojke koji su sačuvani u integralnom pirinču: složeni ugljeni hidrati, kalijum, fosfor, B vitamini, nijacin, gvožđe. Integralni pirinač danas se može naći u mnogobrojnim prodavnicama zdrave hrane. Prilikom kupovine obratite pažnju na njegovu čistoću i izbegnite pirinač koji ima veći broj zelenih zrna.
Salata od integralnog pirinča
2 šolje kuvanog integralnog pirinča
1 šolje sitno iseckanog crnog luka
1 šolje narendane mrkve
1 šolje narendanog celera
1 šolja kisele pavlake
2 kašike starog sira
2 kašike suncokretovih semenki
1 kašičica limunovog soka
seckano lišće peršuna, so
Pomešajte kuvani pirinač sa lukom, mrkvom i celerom i posolite. Dodajte pavlaku, limunov sok i dobro izmešajte. Stavite u činiju za posluživanje, narendajte odozgo sir i ukrasite lišćem peršuna.
Mleko od integralnog pirinča
Od integralnog pirinča može se napraviti i mleko. Recept je veoma jednostavan:
1 šolja integralnog pirinča
20 šolja vode
Očišćen i opran pirinač propecite u suvom tiganju dok ne dobije zlatno-mrku boju. Mešajte često da ne zagori. Stavite u odgovarajući sud, dodajte vodu i na vrh noža soli. Kuvajte dva sata i procedite kroz veći komad gaze. Tako ste dobili pirinčano mleko i možete ga piti zaslađeno ječmenim sladom ili medom. Ovaj zdravi napitak se može koristiti umesto mleka za pripremu napitaka tipa šejk (npr.: 1/2 l pirinčanog mleka izmiksajte sa 1 bananom i 1 kašikom meda).
Brašno od integralnog pirinča
Oprani pirinač propržite na laganoj vatri dok ne dobije zlatno-mrku boju. Onda ga sameljite u električnom mlinu i dobili ste pirinčano brašno. Kašika-dve pirinčanog brašna može znatno da obogati nutritivni sastav vaših čorbi, peciva. Predlažemo vam da probate i sledeći recept:
keks od pirinčanog brašna.
3 šolje brašna od pirinča
1 šolja ječmenog slada (ili 1/3 šolje meda)
1 šolje soka od jabuka
1 šolje susamovih semenki
1 šolje tanko narezanih jabuka
na vrh noža soli.
Pomešajte sve sastojke (prvo suve, zatim tečne i onda sve zajedno). Vlažnim rukama oblikujte kekse i stavite na nauljeni pleh. Pecite u rerni oko 30 minuta ili dok ne porumene na 180°C.

                                 Musli



Musli je jednostavan, ali veoma hranljiv doručak koji se uzima sa mlekom (probajte ga sa mlekom od pirinča). Musli je kombinacija pahuljica raznih žitarica (ovsene, ražane, pšenične) i suvog voća (suvo grožđe, kajsije, smokve). Musli možete obogatiti dodavanjem pšeničnih klica i jezgričavog voća (orasi, lešnik, badem). Napravite kombinaciju po svom ukusu, zasladite po želji ječmenim sladom ili medom. Musli natopite toplim mlekom i sačekajte nekoliko minuta da žitarice omekšaju.

                                  Pšenica

Pšenica je bogata kompleksom B vitamina i vitaminom E. Od minerala sadrži dosta kalcijuma, fosfora, gvožđa i kalijuma, a bogata je i proteinima i vlaknima. Od pšenice se osim brašna dobijaju i pšenične klice. Prilikom klijanja količina minerala i vitamina u zrnu se višestruko povećava.
Pšenične klice
Proberite i operite šolju pšenice. Zrna zatim stavite u veliku teglu sa vodom i preko otvora tegle stavite gazu i zategnite gumicom. Ostavite u mraku da prenoći na temperaturi ne višoj od 23 stepena. Sutradan vodu ocedite kroz gazu tako da pšenica zadrži vlagu, ali da ne ostane u vodi. Teglu položite vodoravno, a pšenicu rasporedite da leži u što tanjem sloju. Svakodnevno ispirajte pšenicu 2-3 puta i svaki put dobro ocedite vodu kroz gazu. Posle 2-3 dana klice narastu 5-15 mm i tada su najbolje za upotrebu. Klice možete dodavati čorbama, salatama, sendvičima, i sl. 1-2 kašike klica je dovoljna količina po obroku.
Hleb od integralnog brašna
Hleb od integralnog brašna je veoma hranljiva namirnica. Sadrži 2-3 g belančevina po komadu, gvožđe, vitamine (nijacin, riboflavin i folate) i celulozna vlakna. Ukoliko sami mesite hleb, predlažemo vam nekoliko načina da ga obogatite:
1. Pšenično brašno možete mešati sa brašnom drugih žitarica. Odnos je obično 4 prema 1 tj. na četiri dela pšeničnog brašna ide jedan deo brašna neke druge žitarice.
2. Ukoliko sa pšeničnim brašnom slažete kukuruzno brašno dobićete mekani hleb koji ima slatkast ukus.
3. Ječmeno i pšenično brašno daće vlažnjikav hleb koji podseća na kolač.
4. Ječmeno brašno možete propržiti u suvom tiganju i tada hleb dobija diskretan ukus orašastih plodova.
5. Na 8 delova pšeničnog brašna dodajte 2 dela kuvanog prosa i dobićete veoma hranljiv hleb koji podseća na kolač.
6. Kada pravite ražani hleb odnos pšeničnog i ražanog brašna je pola-pola. Takva vrsta hleba je jedna od najcenjenijih u svetu.
7. Pšenične klice, propečene semenke susama i suncokreta, kim, semenke lana znatno povećavaju hranljivost i ukus hleba.

      Vodic kroz integralne žitarice                    

Žitarice… Koliko ih zapravo dobro poznajemo?
U većini slučajeva u našoj kuhinji koristimo integralnu rižu te cjelovito pšenično brašno.
Ali na policama trgovina zdrave hrane postoji toliko vrsta žitarica, na koje zaboravljamo ili o kojima ništa ne znamo, pa ih izbjegavamo.
Saznajte više o integralnim žitaricama i njihovim lekovitim svojstvima.
Počnite kuvati raznovrsno, ukusno i zdravo!

U ovu listu uključili smo i biljke koje zvanično ne pripadaju porodici žitarica, ali zbog svojih nutritivnih svojstava su vrlo slične žitaricama.



                           Dinkel  

Krupnik, dinkel ili pir je jedna od najstarijih žitarica, koja potiče iz Azije. Spominje se u Starom zavjetu.
Dinkel sadrži nešto više proteina od pšenice, nezasićene masti, vitamine A, C i grupe B, minerale (kalcij, selen, kobalt, gvoždje, fosfor, magnezijum, kalijum, bakar) i vlakna.
Pomaže u borbi protiv anemije, djeluje laksativno i okrepljujuće. Ima izraženo antioksidativno djelovanje. Povoljno djeluje kod kožnih i alergijskih osipa, neurodermitisa, reumatskih oboljenja i povišenog holesterola.
Da bi se pojacalo njegovo korisno djelovanje, preporučuje se da se koristi u proklijalom obliku.
U trgovinama možete pronaći mekinje, griz, kuskus i brašno pira. Pir se koristi za izradu hleba i peciva, piva i proizvoda za djecu. Prepržena i mljevena zrna pira koriste se kao zamena za kafu.
Dinkel je lako varljiva, zato je pogodan za prehranu bolesnih, starijih osoba i djece.

                         Amarant  

Amarant, ili štir, je jedna od najzdravijih žitarica.
Poput quinoe i heljde, amarant se smatra pseudo-žitaricom (tehnički gledano ove biljke nisu žitarice).
Istraživanja potvrduju da amarant možemo svrstati medu najstarije žitarice na svijetu.
Njegovo poreklo je Srednja i Južna Amerika. Sa  istrebljenjem ovih naroda štir je gotovo u potpunosti nestao.
Danas se štir ponovno otkriva. Moderna nutricionistika mu pridaje veliko značenje.
Amarant sadrži visokokvalitetne proteine i lizin u većem procentu nego druge žitarice.
Sposobnost biološke asimilacije njegovih proteina je veća nego kod soje, jecma i pšenice.
Štir je poseban i po tome što ne sadrži gluten. Štir je bogat mineralima (kalcij, gvoždjem, fosforom, magnezijumom). Kolicina kalcijuma u amarantu premašuje onu koju sadrži mleko.
Amarant u zrnu možete kuvati kao i ostale žitarice. Njegovo brašno možete pomiješati sa pšenicnim brašnom i koristiti za izradu hleba. 

                                                                      Proso                         
Proso je bezglutenska žitarica, koja dolazi sa Istoka. Njegovo poreklo nije sasvim poznato, ali sigurno je uzgajana u Kini pre više hiljada godina.
U srednjem veku proso je bilo popularno u mnogih delovima Evrope i smatralo se odličnom zamenom za meso.
Moglo se čuvati u skladištima dugi niz godina - čak i do dvadeset godina.
Venecija se od opsade Ðenovljana spasila upravo zahvaljujući prosu sačuvanom u svojim skladištima.
Zrno prosa je veoma bogato skrobom i po tome se može uporediti sa kukuruzom.
Proso je odličan izvor proteina, vitamina A i B i minerala - posebno gvoždja, magnezijuma, fosfora i  silicijuma.
Zbog visokog sadržaja salicilne kiseline proso se smatra pravim kozmetickim preparatom - odlično djeluje na nokte, kožu, kosu i zubnu gledj.
Proso čisti organizam, uspostavlja ravnotežu, reguliše varenje i jaca imunitet. Preporučuje se u slučajevima povećanog fizičkog i psihičkog napora, trudnićama i dojiljama.
Proso se brzo i lako priprema. Zrno mu je slatkasto zbog čega je vrlo ukusno. Ova žitarica ne sadrži gluten, ali može se miješati sa pšenicnim brašnom i koristiti za izradu hleba i tjestenina. 

        Quinoa             
Quinoa je drevna južnoamerička biljka i jedna od najistarijih žitarica na svijetu. Kultivirana je u Andama još prije 5000 godina.
Inke su prepoznale ovu namirnicu kao izvor snage i izdržljivosti. Zvali su ju “zlatom Inka” i “majkom žitarica”.
Quinoa je bogata visokokvalitetnim proteinima i sadrži sve esencijalne aminokiseline. Izuzetno je bogata lizinom, koji učestvuje u procesima rasta i zarastanja tkiva.
Od minerala quinoa sadrži kalcijum, gvoždje, magnezijum, fosfor, cink i bakar. Od vitamina - tiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folnu kiselinu, vitamine A i E. Bogata je vlaknima i karotenoidima.
Quinoa pomaže kod migrena, poboljšava zdravlje srca i krvnih sudova, smanjuje holesterol i krvni pritisak, sprečava alergije i astmu.
Prije kuvanja quinou dobro operite, jer njezina ljuska sadrži saponin - prirodnu gorkastu supstanca. Operite i procedite quinou, a zatim ju kuvajte  (u velikom loncu sa puno vode) ili poput pirinča na pari (u razmeri 2 šoljice vode na 1 šoljicu quinoe).


         Kamut, drevna egipatska pšenica.                                   
                                                       
Stara sorta žitarica, hranljivija i sladja od pšenice, biološki potpuno čista i sa nedirnutim genetskim kodom od kako postoji. Odgovara osobama osetljivim na gluten


Kamut, drevna egipatska pšenica

U nizu već poznatih žitarica koje predstavljaju osnov zdrave ishrane, u poslednje vreme sve veću pažnju privlači kamut (Triticum turanicum). Istina, za ovu drevnu žitaricu na našim prostorima tek poneko zna.

Ali, zato, na trpezama zapadnih zemalja ona je postala nezaobilazni deo svakodnevnog jelovnika. Ova nedavno ponovo otkrivena biljka uzgajala se pre više hiljada godina na području antičkih civilizacija Bliskog istoka i starog Egipta, a danas se svojim karakteristikama ističe kao važna i korisna namirnica. Kamut je stara sorta pšenice koja je prirodnom otpornošću na rigorozne uslove kultivisanja postao pogodan za gajenje, uz visoke prinose. Hranljiviji i sladji od pšenice, biološki je potpuno čist, ima nedirnut genetski kod od kako postoji, zbog čega posebno odgovara osobama osetljivim na gluten.

Ona sadrži gluten, ali je, bez obzira na njegovo prisustvo, dobro podnose mnogi, inace osetljivi na gluten iz pšenice.



Zato je medjunarodno Udruženje za ispitivanje alergija na hranu zaključilo da za vecinu osetljivih na gluten kamut može izvanredno da zameni pšenicu. Istraživanja su pokazala da se osetljivost alergičnih na gluten,  ukoliko konzumiraju kamut, smanjuje za cak 70 odsto. Samleven kamut može da se koristi kao zamena za pšenicno brašno kod pripremanja hleba i peciva.

O ponovnom otkriću ove žitarice postoji zanimljiva priča: navodno je posle Drugog svetskog rata americki pilot u egipatskom grobu blizu Dašare pronašao šacicu zrnevlja ove žitarice i poslao je u Ameriku.

Posle sejanja, žitarica se pokazala veoma uspešnom i otpornijom na suše, pri čemu je davala izuzetno visoke prinose, a da nije veštački podjubravana i insekticidima prskana. Ispostavilo se da je zbog svoje prirodne otpornosti ostala organski netaknuta i zdrava, pogodna za biološko gajenje organski zdrave hrane. Nedugo zatim dobila je i zašticeno ime kamut (R), što na staroegipatskom znaci pšenica.

Ova žitarica je zanimljiva jer je po hranljivoj vrednosti superiornija u odnosu na pšenicu. Zrno kamuta malo je zakrivljeno na sredini i dva do tri puta vece od klasicnih sorti pšenice. Sadrži od 20 do 40 odsto više belancevina, više minerala, više vitamina, a cak 65 odsto više amino-kiselina od obične pšenice. Zato dobri poznavaoci za kamut kažu da je visokoenergetska žitarica, koja je savršena hrana za sportiste i sve koji se bave teškim fizickim radom.

Ukus kamuta je pun i slatkast, zbog čega su ga mnogi prozvali "slatka pšenica". Danas, u mnogim proizvodima, menja pšenicu, a posebno tamo gde se traži manje šecera, da bi se prikrila suptilna gorkost pšenice i pšenicnog brašna.

Od kamuta se pravi dobar hleb, tost, kolači, palačinke, razne grickalice i drugi pekarski proizvodi. Prirodno čvrsto zrno može da se pripremi kao pilav, hladna salata, ili umesto testenine u supama. Da bi se dobio u idealnom obliku, kamut treba kuvati u srazmeri dve šolje zrnevlja na cetiri šolje vode.

MEDITERANSKA SALATA

Sastojci: dve šolje kamuta, četiri šolje vode, jedan češanj belog luka, četvrtina kašičice soli, osmina kašičice sveže samlevenog bibera, četiri struka celera, jedna iseckana slatka crvena paprika, dve trecine šolje feta ili tofu sira izmrvljenog, pola šolje iseckanih crnih maslinki, pola šolje seckanog peršuna i dve kašike balzamiko ili jabukovog sirceta.



Priprema

Kamut se ispere i naspe u lonac sa vodom u koju su dodati so i biber. Sadržaj se greje do ključanja, a zatim pokrije poklopcem i ostavi da krčka jedan sat, odnosno dok zrna kamuta ne nabubre i počnu da pucaju. Ovako kuvan kamut sklanja se sa šporeta, prosipa voda i zatim ostavlja sa strane da stoji.

Kada se prohladi sipa se u činiju za salatu i pomeša sa ostalim sastojcima. Naknadno se još, ukoliko postoji potreba, posoli i pobiberi. Ovako spremljena salata ostavi se da odstoji najduže pola sata, a zatim servira                                

                                                                      Zob                               
                                                            
 Danas se zob koristi pre svega za ishranu stoke, ali u prošlosti je imala veliko značenje u ljudskoj prehrani.
Kinezi su poznavali zob još pre više stotina godina, a koristili su je i stari Rimljani i drugi narodi u
antičkom
vremenu.
Danas se zob još uvijek koristi u velikim količinama u Rusiji, Škotskoj i Irskoj. Poznati poridž se priprema od zobi kuvane na vrlo niskoj temperaturi.
Zob je jedna od najhranjivijih žitarica. Njena kaloricna vrijednost je čak 400 kalorija na 100 grama.
Ova žitarica je bogata proteinima, mastima i vlaknima. Sadrži veliku količinu minerala (kalcijuma, gvoždja, fosfora, magnezijuma) i vitamina grupe B.
Zob jača organizam, povećava stvaranje tjelesne topline, reguliše metabolizam, pomaže kod anksioznosti i depresije.
U zrnu zobi prisutan je hormon rasta zajedno sa velikim kolicinama kalcijuma. Zbog toga zob je idealna hrana za mlade u fazi razvoja i trudnice.
Zob se koristi u mnogim preparatima za negu tijela. Čisti kožu, omekšava je, hidrira, smiruje i štiti.


                   Tef   
 Tef je minijaturna žitarica, koja raste u Etiopiji.
Tef sadrži više kalcijuma i gvoždja, nego ostale žitarice. Tef je dobar izvor fosfora, magnezijuma, cinka i tiamina.
Ova žitarica sadrži 8 esencijalnih aminokiselina i odlican je izvor proteina.
Od brašna tefa sa pravi poznata injera - hleb, koji etiopčani jedu svaki dan.
Tef je bezglutenska žitarica i zbog toga je pogodna za osobe alergične na gluten.
Od tefa možete napraviti kašu, a njegovo brašno dodavati u hleb i peciva. 
 
                                                                                                   
                           Kukuruz                              
Kukuruz je zaista čudesna biljka. Raste brzo i njegova zrna postaju jestiva još prije nego što sazru. Raste skoro “sam” - njegov gajenje ne zahtjeva puno truda.
Kukuruz potiče iz Južne Amerike, gdje ga smatraju božanskom biljkom.
Kukuruz sadrži ugljenehidrate, proteine, nezasićene masti, vitamine i mnoge minerale (gvoždje, fosfor, magnezijum, kalijum).
Ova žitarica ima diuretička, hranjiva i okrepljujuća svojstva. Potstiče rad jetre i bubrega. Aktivno djeluje na tiroidnu žlijezdu, usporavajući njezin rad. Preporučuje se u slučajevima nervoze i razdražljivosti. Jača srce, krvne žile, mišiće i kosti.
Svježa kukuruzna zrna mogu se u obliku klipa kuvati ili peći.
Od kukuruznog brašna se pravi palenta, tjestenine, hleb i kolaci. Kukuruz možete konzumirati i u obliku kokica ili pahuljica, koje se jedu za doručak.
Za razliku od toga što možda mislite, popcorn je jedna od najzdravijih grickalica. Pod uslovom da za njegovu izradu ne koristite velike kolicine ulja, ne pripremate ga u mikrovalnoj pecnici i ne pravite ga od Genetski Modifikovanog kukuruza.


                                                                                  Raž                  

 Raž se tradicionalno smatra siromašnom namirnicom, ali nije takva. Raž je namirnica sa značajnim nutritivnim svojstvima: sadrži ugljenehidrate, proteine, minerale (,gvoždje fosfor, kalcijum), vitamine (grupe B i E). Bogata je vlaknima i lizinom.
Ova žitarica čisti organizam, djeluje okrepljujuće, sprečava bolesti creva i sklerozu, podstiče cirkulaciju, usporava starenje krvnih žila.
Raž je posebno pogodna za osobe izložene intelektualnom stresu, trudnice, dojilje i starije osobe.
Raž možete koristiti u obliku celih zrna, ali češće se koristi njeno brašno. Prepržena i mlevena zrna raži mogu zameniti kafu.
Mogu se koristiti i ražene pahuljice, koje su odlične za doručak, za pripremanje muslia ili kao dodatak kremama i supama.

                                                                                  Heljda (hajdina)           
                                                      
Iako ne pripada porodici žitarica, heljda je po sastavu i načinu upotrebe srodna žitaricama. Heljdino poreklo je Azija, a danas se ova biljka najviše gaji na području Rusije.
Heljda je vrlo izbalansirana namirnica. Izuzetno bogata dragocjenim proteinskim materijama. Sadrži vitamine grupe B, E i P, minerale (kalcijum, gvoždje, fosfor, magnezijum, bakar) i esencijalne aminokiseline (lizin i triptofan).
Heljda jača organizam i povećava tjelesnu toplinu, zbog čega je pogodna pre svega za zimsku sezonu.
Zbog svog okrepljujućeg djelovanja heljda se posebno preporučuje sportistima, trudnicama, dojiljama i mladima u razvoju.
Heljda čisti organizam, štiti krvne žile, sprečava bolesti bubrega i polnih organa.
Od preprženog zrna heljde u Rusiji se priprema fina kaša. Način kuvanja kaše je slican kao i kuvanje pirinča na pari.
Od mešavine heljdinog i pšenicnog brašna izraduje se hleb.


                                                                      Sirak 

 Sirak, ili sorghum, je žitarica koja se koristi za ljudsku i stočnu hranu. Njegovo poreklo je Afrika, a danas je ova žitarica popularna u Indiji, Africi i Kini.
Sirak je bogat gvoždjem, kalijumom i fosforom. Od vitamina sadrži tiamin i niacin. Sirak je dobar izvor proteina i vlakana i ne sadrži gluten.
Sorghum je dobar kao prevencija bolesti srca, dijabetesa, artritisa, prekomjerne težine i alergije.
Od sirka možete napraviti kašu, njegovo brašno se koristi za izradu hleba i kolaca. Sa malom količinom ulja u voku možete pripremiti ekspandirani sirak - zdravu zakusku, slicnu kokicama.


                                                                                                        Pirinač 



Pirinač, nakon pšenice, je druga najpopularnija žitarica u našoj kuhinji.
Na Istoku pirinač je dominantna biljka i pokriva cak 80-90% prehrane azijskih naroda.
Konzumiranje integralnog pirinča osigurava organizmu neophodne ugljenehidrate, proteine, vitamine (posebno grupu B), minerale (kalcijum, gvoždje, fosfor) i enzime.
Ova žitarica ima antialergijsko djelovanje i s obzirom na to da ne sadrži gluten, lako se vari.Pirinač blagotvorno utiče u slučaju hipertenzije, kolitisa i želudačnih tegoba. Koristiti je smeju i dijabetičari, jer se skrob iz pirinča varenjem pretvara u dekstrozu, a ne u glukozu.
Osim u zrnu, riža se koristi u obliku pahuljica i brašna. Pahuljice, koje se dobijaju gnječenjem zrna pirinča, mogu se koristiti za lagan i zdrav doručak. Integralno pirinčano brašno možete koristiti za pripremu hleba i kolaca.

                                                                                                      Pšenica 
Pšenica je najčešće korištena žitarica u našoj kuhinji.
Ova biljka je prvobitno uzgajana u Aziji i Africi, a pretpostavlja se da je stara više od 17000 godina.
Postoje dve vrste pšenice: mekana i tvrda (durum).
Mekana pšenica se koristi za izradu hleba, peciva, kolača, dok tvrda - za izradu tjestenine.
Pšenica ima neverovatna nutritivna svojstva. Ova žitarica sadrži sve što nam je potrebno za život - proteine, masti, ugljenehidrate, vitamine, minerale i enzime.
Ako biste imali samo pšenicu za jelo, ne biste samo proživeli, nego i ostali zdravi. Pod uslovom da je koristite u integralnom obliku.


Oprez - pseudo integralni proizvodi

Sa povećanim zanimanjem za zdravu hranu, pojavilo se veliko mnoštvo pseudo integralnih proizvoda - posebno hleba i brašna.
Kao integralno, podmeće se “reintegrirano” brašno - mješavina rafiniranog brašna i mekinja, što je pokušaj obnavljanja onoga što je ranije uništeno. To nema nikakve veze sa pravim integralnim brašnom.
Razlikovati pravo integralno brašno možete na sljedeći način:
Reintegrirano brašno je belo sa puno tamnijih tačkica, dok je pravo integralno brašno ujednačeno i ima tamnožutu boju.

Gde kupiti?

Većinu integralnih žitarica sa ove liste možete pronaći u trgovinama zdrave hrane.

Integralne žitarice su vrlo zdrave. Naučnici povezuju njihovo redovno korištenje sa smanjenim rizikom od dijabetesa, visokog krvnog pritiska i mnogih vrsta raka.

Zato uvrstite ove žitarice u Vaš meni i jedite ukusno i zdravo!
 





                                                                                                     

 
  







 

                                                    




         
                                                                      
                                                                               

    
                                                                 
   

                                                                  

                                          


 
         

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Graviola – biljka iz prašume koja leči rak?

Hoće li nauka otkriti tajnu biljke GRAVIOLA (Annona muricata) , poreklom iz Srednje i Južne Amerike, koja se sve češće koristi u alternativnoj  medicini za lečenje nekih vrsta karcinoma, stručna i laička javnost očekuje odgovor. Prema procenama stručnjaka, graviola selektivno ubija ćelije raka daleko efektivnije od nekih lekova za hemoterapiju.


Lekovita svojstva
Prema laboratorijskim testovima jednog američkog proizvođača lekova, ekstrakt biljke graviole ubija maligne ćelije 12 vrsta karcinoma, između ostalih i karcinom debelog creva, dojke, prostate, pluća i gušterače. Jedinjenja u sastavu stabla graviole su, prema nekim nalazima, do 10.000 puta su jača od adriamicina koji se često koristi u hemoterapiji. Za razliku od konvencionalnih lekova, graviola ne šteti zdravim ćelijama. U lečenju karcinoma graviola deluje na više nivoa: uništava ćelije raka, a pritom nema štetnih nuspojava, štiti imunološki siostem, vraća životnu energiju…
Graviola raste u Meksiku, na Karibima, Kolumbiji, Peruu i Venezueli. Ima je i podsaharskim zemljama Afrike i jugoistočne Azije. Živi u područjima visoke vlage u kojima su zime relativno tople, jer ne podnosi temperature ispod pet stepeni  Celzijusa. Graviola ima prijatan , slatkast ukus koji se upoređuje sa kombinacijom ananasa i jagoda, a zbog pastoznog sastava podseća na kokos ili bananu. Plod graviole može se jesti u izvornom obliku, ali i kao sok. U lečenju se koriste lišće, kora, plod i semenke graviole.
Osim  što deluje na rak, graviola ima i druga lekovita dejstva – ubija neke vrste bakterija, gljivica i parazita. Južnoamerički Indijanci koji žive u području gde raste graviole koriste sve delove ovoga stabla (koru, lišće, koren, seme), između ostalog i za lečenje bolesti srca, astme, artritisa i problema sa jetrom.
Skrivena od javnosti

Nakon otkrića nekih lekovitih svojstava graviole, farmaceutska industrija je pokušala da to prigrabi samo za sebe , ali, suočila se sa problemom: prema zakonu prirodni sastojak ili biljka ne mogu se patentirati! Tako je farmaceutska industrija izgubila šansu da iz ovog prirodnog leka izvuče ogroman profit, ipak, nije odustala od graviole - u svojim laboratorijama pokušava da sintetiše najmoćniji sastojak graviole koji ubija ćelije raka. Međutim, plod graviole, zasad, nije moguće veštački umnožiti. Nakon uloženih miliona dolara u istraživanje, farmaceuti su se povukli iz projekta, zadržavajući u tajnosti sve podatke o benefitima graviole. Ipak, istraživanje , iako godinama nedostupno javnosti,  objavljeno je u časopisu Journal of  Natural Products, nakon studije sprovedene u Južnoj Koreji, koje je otvrdilo da graviola selektivno ubija ćelije raka . Jedina navedena moguća nuspojava primene graviole , koja se povezuje sa visokom koncentracijom anonacina, dovodi se u vezu sa  nekim atipičnim formama Parkinsonove bolesti. Pred istraživačima je zadatak da ovu zanimljivu biljku do kraja istraže i da, ukoliko se ova pozitivna iskustva potvrde, ovaj prirodni proizvoda – lek, učine dostupnim obolelima od raka. 

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Graviola biljka koja leci rak

Graviola se trenutno nalazi na vrhu spiska biljaka sa antikancerogenim dejstvom koje ce u buducnosti mozda imati velikog uticaja kada je u pitanju lecenje raka uz pomoc prirodnih sredstava. Naime, savremena istrazivanja vrsena na ovoj amazonskoj biljci obecavaju mnogo, mada se jos uvek malo zna o tome kakvu bi ulogu graviola imala u prevenciji i lecenju raka. Kao prvo, za sada nije lako reci da li bi u tom slucaju bila u upotrebi sama biljka, ekstrat ili neka kombinacija sa farmaceutskim sredstvima protiv raka. Zatim, kakav bi bio nacin doziranja, duzina trajanja lecenja i slicno.
U svakom slucaju nepobitno je dokazano da biljka graviola ima snazno anti-kancerogeno dejstvo na organizam.

U prilog tome da je graviola cudo od biljke govore naucna istrazivanja u kojima je evidentirano da ona efikasno ubija stanice raka i da je, verovali ili ne, 10.000 puta jaca od savremenih lekova koji se upotrebljavaju za hemoterapiju. I ne samo to. Za razliku od hemoterapije, graviola destruktivno deluje iskljucivo i samo na stanice raka tako da pri tom ne ostavlja stetne posledice po organizam niti nezeljene nuspojave. Naprotiv, ima i pozitivan ucinak na imuni sistem.
Graviola (latinski naziv Annona muricata) je biljka koja prirodno nastanjuje predele Srednje i Juzne Amerike, od juga Meksika preko Perua do Brazila. Sto se uzgoja tice odgovara joj tropska klima a najmasovnije se uzgaja u Severnoj Americi i zapadnoj Africi. Dok na primer, u Izraelu drvo graviole moze sasvim lepo narasti ipak nikada ne daje plodove.
Graviola je zimzelena biljka blagog i vrlo prijatnog ukusa koji asocira na jogurt od jagode u kombinaciji sa nekim egzoticnim vocem, recimo ananas i banana. Za ishranu se upotrebljava plod u svezem obliku ili sok. Sto se lecenja tice u upotrebi su takoreci svi delovi biljke (kora, listovi, plod i semenke).
U peruanskoj Amazoniji caj od listova graviole upotrebljava se kao sredstvo za smirenje i protiv dijabetesa.
U brazilskoj Amazoniji caj od graviole poznat je kao lek za jetru.
U Indiji ga preporucuju za bolji san, protiv bolesti zuci, prehlade kao i za brze otreznjenje pijanaca.
U Africi ga koriste kao analgetik i cesto nalazi primenu u lecenju decije groznice.
Zreli plodovi graviole su izvor vitamina C, B1 i B2 i fosfora. Plodovi i sok od graviole u navedenim zemljama tradicionalno se upotrebljavaju za lecenje groznice, proliva i za stimulaciju izlucivanja mleka kod dojilja.
Danas je poznato da biljka graviola osim toga sto ubija rak, povoljno deluje na rad unutrasnjih organa, dobar je borac protiv gljivica, bakterija, parazita, ublazava depresivna stanja i umiruje nerve.
Pa sada, dokle dosezu lekovita svojstva graviole i da li je ona zaista cudotvorna biljka buducnosti - pokazace vreme.
Napomena: Ukoliko nekada budete u prilici da sami sebi napravite sok od graviole vodite racuno o tome da pre nego sto plod biljke stavite u blender pazljivo odstranite sve semenke jer su inace dosta toksicne. Upotrebljavaju se za unistavanje spoljasnjih parazita (moljaca, krpelja, larvi koje sa nastanjuju u tepisima...).

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Stari tibetanski lek na bazi belog luka

Recept za ovaj tibetanski lek pronađen je u starom tibetanskom manastiru, ispisan na glinenim pločicama. Pretpostavlja se da je zapisan pre vise od 2000 godina a koristi se protiv triglicerida, holesterola i krečnih naslaga na krvnim sudovima, kao i za dug vek.



Pored toga što uspešno čisti krvne sudove, ovaj stari tibetanski lek poboljšava elastičnost krvnih sudova (sprečava pucanje krvnih sudova a samim tim i izliv krvi), sprečava infarkt srca, mozga i anginu pektoris. Zatim, sprečava nastanak tumora, popravlja vid i podmlađuje organizam.

Tibetanski recept (beli luk i limun)


Priprema: 300 grama belog luka i 1 kilogram limuna sa korom, sitno samleti.
Nakon toga staviti da proključa 1,5 l vode a onda smanjiti vatru i dodati samleveni beli luk i limun pa poklopiti sud. Isključivo na laganoj vatri ovu smesu prokuvati 14-15 minuta (nikako duže od toga). Zatim skloniti sa vatre i ostaviti da se prohladi. Ovo je gotov tibetanski lek koji treba sipati i čuvati u poklopljenoj staklenoj posudi (tegli).

Ovaj lek uzimati na prazan stomak svakoga jutra i to 0.5 dl, tokom 25 dana. Iza toga obavezno napraviti pauzu od 10 dana a onda ponoviti postupak do poboljšanja zdravstvenog stanja. Nakon toga prestati sa upotrebom leka.

Napomena: Strogo se pridržavati dnevne doze leka i pauze od 10 dana između dve kure. Nakon izlečenja ne treba uzimati lek već samo ako dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja. Zdrave osobe koje se odluče da lek uzimaju radi poboljšanja opšteg stanja organizma neka primenjuju samo jednu do dve kure godisnje i to dva puta po 25 dana u razmaku od 6 meseci.

Tibetanski čaj za dugovečnost
(djumbir, limun, med, paprika i anis)

Pored starog tibetanskog leka navodimo i recept za tibetanski čaj koji koristi kao zaštita od stresa i produžava životni vek.
2 litra vode prokuvati 5 minuta, zatim ohladiti. Kada je hladno, dodati 5 grama narendanog đumbira, 2 velike kašike soka od limuna, 2 velike kašike meda, 1 prstohvat ljute papričice i 1 prstohvat anisa.

Ovaj tibetanski čaj piti u gutljajima tokom celog dana ili još bolje po 1 šolju pre svakog obroka.
Napravljena količina od 2 litra čaja dovoljna je za tri osobe.

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Beli luk kao lek

Verovatno je suvisno reci da je beli luk (Allium sativum) od davnina poznat kao vrlo mocan prirodni lek. Poznato je da su stari Egipcani, u vreme gradjenja piramida svojim robovima cesto davali beli luk da bi ih odrzali u dobroj kondiciji. Beli luk je glavni sastojak starog tibetanskog leka ciji je recept zapisan pre vise od 2000 godina. Tokom istorije za vreme ratova u svim krajevima sveta, i kad god je vladala glad i nemastina, beli luk je bio znacajna namirnica i lek protiv mnogih bolesti. Crni hleb, beli luk i kiselo mleko jesu osnovne namirnice stogodisnjaka sa Kavkaza. Istrazivanja u Japanu jos pre dva veka potvrdila su pozitivan ucinak belog luka na beri-beri. Nasa narodna medicina takodje, veoma ceni ovu biljku tako da se cesto nalazi u sastavu mnogih melema i prirodnih lekova na biljnoj bazi. U nasem narodu postoji dosta verovanja vezana za ovu biljku a jedno od njih glasi: "Onaj ko svako jutro tokom cetrdeset dana pojede po jedan cen belog luka, moci ce i preko dana da vidi zvezde".


Danas savremena medicina naucnim istrazivanjima samo potvrdjuje sva ranija saznanja u vezi ove biljke do kojih je covecanstvo doslo kroz vekovna iskustva prenosena sa kolena na koleno. U apotekama sirom sveta na raspolaganju je veliki broj biljnih preparata na bazi belog luka, koji se primenjuju kao pomocna lekovita i preventivna sredstva.

Sta sve leci beli luk

Na prvom mestu beli luk snizava krvni pritisak kao i nivo holesterola u krvi. Odmah iza toga, ova biljka je dokazan antibiotik, pa se veoma cesto upotrebljava za suzbijanje prehlade i gripa, a koristan je i kao preventiva protiv ovih bolesti. Redovnim konzumiranjem belog luka umanjuje se rizik od pojave raka, povecava imunitet i proizvodnja antitela u organizmu. Potvrdjeno je da deluje protiv celija tumora pa je korisno pomocno prirodno sredstvo za lecenje rakaStiti krvne sudove i smanjuje rizik od srcanog i mozdanog udara. Verovali ili ne, beli luk cak otklanja umor, napetost, uznemirenost i popravlja raspolozenje, zahvaljujuci mineralu selenu koji se nalazi u ovoj biljci. Beli luk deluje protiv crevnih parazita, tako da osobe koje redovno konzumiraju ovu namirnicu tesko da mogu da obole od parazita u crevima. Lambrija (parazitarna bolest creva), uspesno se leci uz pomoc svezeg belog luka i to svega za nekoliko dana. Beli luk upotrebljen u malim kolicinama, kao dodatak jelima koja izazivaju gasove (pasulj, grasak...), umanjuje nadimanje stomaka. Inace ova biljka je odlican antioksidans, usporava proces starenja i efikasno stiti od mnogih hronicnih oboljenja, katarakte, bronhitisa, Parkinsonove bolesti.


Interesantno je reci da bebe prilikom dojenja popiju vecu kolicinu mleka ukoliko je majka nesto pre dojenja konzumirala beli luk. Pri tom nece izazvati dodatne nezeljene grceve kod bebe. Ova informacija moze biti korisna majkama cije bebe imaju slabiji apetit i nedovoljno sisaju.
Na samom pocetku gripa ili prehlade dobro je pojesti jedan ili dva cena belog luka. Ova biljka efikasno ubija bakterije, viruse i gljivice pa moze u startu spreciti dalji razvoj bolesti. Ukoliko do bolesti ipak dodje, opet ce pomoci beli luk jer je snazan antibiotik, olaksava iskasljavanje i izbacivanje sluzi.
Beli luk poseduje lekovita svojstva kako u svezem, tako i u kuvanom obliku a vazno je znati da se protiv parazita, gljivica, virusa i bakterija preporucuje upotreba svezeg belog luka. U kuvanom obliku daje najbolje rezultate za zastitu krvnih sudova, protiv infarkta i tromboze, dok se ukiseljen beli luk preporucuje kao zastita od raka.
                    
                    

Beli luk, limun i med protiv starenja

Priprema: Sitno samleti 10 glavica belog luka pa dobro pomesati sa 1 kg meda i sokom od 10 limuna. Nasuti u staklenu posudu, poklopiti i ostaviti da odstoji 8-10 dana. Nakon toga dva puta dnevno, pre obroka, uzimati po jednu kasiku mesavine.
Ova mesavina belog luka, limuna i meda usporava proces starenja organizma.

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Kim sve leci


Kim je samonikla biljka, mada se u poslednje vreme sve vise gaji u vrtovima i na njivama. Pre svega spada u zacinske biljke, međutim ima visestruka lekovita svojstva, pogotovo crni kim (Nigella sativa).
Crni kim prirodno raste u istocnim i toplim zemljama, narocito u Egiptu, Siriji i Indiji. Postoje zapisi u kojima se jasno moze videti da je veoma cesto koriscen u staroj egipatskoj medicini. Egipatski faraoni upotrebljavali su ga kao zacin za jela i za lecenje mnogih bolesti, upala, alergija, poremecaja metabolizma, zastoja mokrace, protiv depresije. Interesantan je podatak da je jedna boca ulja crnog kima pronađena u grobnici faraona Tutankamona.

Istocni narodi su za crni kim govorili da leci sve bolesti, osim smrti! Cak i Biblija spominje crni kim kao sastavni deo hleba, koji otklanja nadutost, leci bolesti pluca, stomaka i zuticu.
Lekovita svojstva 

Kim jaca želudac, podstice varenje hrane, proizvodnju hormona, izbacivanje mokrace. Pozitivno deluje na bolesti pluca, kozna oboljenja, teskoce izazvane astmom. Umiruje bronhije, alergijsku astmu, kasalj, ojacava imunitet, povecava proizvodnju antitela. Sprecava pojavu raka, jer podstice proizvodnju odbrambenih celija, zdrave celije štiti od ostecenja, unistava celije tumora.

Kada su zene u pitanju umiruje grceve materice, pospesuje menstruaciju, olaksava bolove prilikom porođaja i sam porođaj, zenama za vreme dojenja obezbeđuje mleko. 

Narocito dobre rezultate pokazuje kod lecenja dece obolele od bronhitisa, astme, raznih alergija i atipicnog ekcema.
Ulje crnog kima 


Najznacajniji proizvod crnog kima je ulje, koje u sebi sadrzi stotinak aktivnih supstanci. Dobija se od zrelih semenki, hladnim ceđenjem. Ovo ulje sadrzi nigellon koji siri bronhije i opusta misice i thymochinon koji snizava holesterol, podstice lucenje zuci i olaksava varenje hrane. Pored toga ulje crnog kima leci bolesti pluca, bronhijalnu astmu, migrenu, sprecava opadanje kose i gojaznost. Takođe ima i antibakterijsko dejstvo.

Kada se duze vreme koristi otklanja simptome reumatizma, dijabetesa, tezih upala i povisenog pritiska. Zato bi oboleli od ovakvih bolesti trebali konzumirati hranu oplemenjenu uljem ove biljke, u periodu od pola godine. Ukoliko se u tom periodu vodi i zdrav nacin zivota moguce je osloboditi se simptoma bolesti, a nekada i bolesti u celini.

Ulje crnog kima preporucuje se kao dodatak salatama i za prelivanje vec gotove hrane. Moze se dodavati i pred kraj kuvanja ali ne treba ga koristiti za duga przenja da se ne bi unistile lekovite materije.

Za lecenje bolesti ulje treba uzimati po 25 kapi tri puta na dan, a zdrave osobe svega 25 kapi dnevno. 
Caj od crnog kima protiv bronhitisa i kašlja

Jednu veliku kasiku crnog kima, jednu malu kasiku kamilice i pola male kasike anisa umesati u jednu solju tople vode. Ostaviti da odstoji 10 minuta, procediti, zasladiti medom i piti nekoliko puta dnevno.
Sirup protiv astme

Jednu malu kasiku usitnjenog crnog kima, dva izdrobljena cena belog luka i dve kašike meda, pomesati. Svakoga jutra na prazan stomak uzeti po jednu malu kasiku sirupa u periodu od tri nedelje.


   

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Šta sve može limun?


Postoje naučni dokazi da limun smanjuje rizik od nastanka kancera i srčanog udara, a postoji i niz drugih dejstava koje deluju povoljno na pojedina tkiva i organe.


Gotovo da nema toga što limun, odnosno sok iz njega, ne mogu da isprave, poboljšaju, izleče... Postoje čak i naučni dokazi da limun smanjuje rizik od nastanka kancera i srčanog udara. 

Eliminiše bubuljice: Premažite bubuljice limunovim sokom. Kiselina će dopreti i do najdubljih naslaga mrtvih ćelija kože, i učiniti da pore budu čiste. 

Otklanja jutarnju mučninu: Mnoge trudnice osete olakšanje kada popiju limunadu, sisaju krišku limuna ili dodaju poneku kap u slab crni čaj. Oštar ukus i aroma smanjuju mučninu i smiruju želudac. 

Za lep miris: Limunov sok može da bude odlična zamena za dezodorans ako se stavi ispod pazuha, jer se bori protiv bakterija koje prouzrokuju loš miris praveći pH vrednost kože kiselijom. 

Pomaže srcu: Kako je bogat vitaminom C, suprotstavlja se slobodnim radikalima u telu. Nizak nivo antioksidanasa, a naročito vitamina C, povezani su sa povećanjem rizika od moždanog i srčanog udara, jer slobodni radikali oksidiraju holesterol koji se drži za zidove krnih sudova, što dovodi do začepljenja arterija. 

Masna kosa: Tanka, slaba kosa, posledica je prevelike aktivnosti lojnih žlezda, najverovatnije zbog loše ishrane ili neke bolesti. Limunov sok može da smanji masnoću kose. Ulijte sok jednog limuna u šolju vode i polijte time mokru kosu umesto završnog ispiranja. 

Bubrezi: Citrusna kiselina iz limuna pomaže u prevenciji nastanka bolnog kamena u bubregu - svakog jutra pijte čašu vruće vode u koju ste iscedili malo limuna. Na taj način, stimulisaćete peristaltiku (talasaste kontrakcije mišića crevnog kanala koje pomeraju hranu duž digestivnog trakta), i sprečiti konstipaciju, odnosno zatvor. Takođe, pijući ovaj napitak svakodnevno, ubrzaćete metabolizam. 

Zaustavlja štucavicu: Sisajte krišku limuna da biste štucanje držali pod kontrolom.
Borba protiv kancera: Stručnjaci koji se bave kancerom, otkrili su da jedna hemijska komponenta u kori limuna može da spreči razvoj ćelija raka. Osim toga, sugeriše se da ista supstanca stimuliše jetru da razlaže toksine, uključujući i potencijalne karcinogene.
Osim toga, jedna studija pokazuje da ljudi koji redovno piju crni čaj u koji je ubačena kriška limuna, ređe dobijaju rak kože od onih koji to ne čine. Smatra se da limun aktivira enzim             glutation, koji se bori protiv karcinogena u telu.  

Lakše disanje: Ako se borite sa sinuzitisom, "lekovi" od limuna mogu da vam pomognu. Isprobajte kombinaciju tople vode i malo ljute papričice za smanjenje sluzi. Ili, pomešajte čašu vode, sok od pola limuna i dosta soli, to sipajte u plitku posudu, nagnite se nad tim najpre na levu stranu, levom nozdrvom "usisajte" vodu koja bi trebalo da počne da izlazi kroz desnu. Nežno izduvajte nos, pa ponovite postupak na drugu stranu. 

Uklanja bradavice: Istucajte tri tablete vitamina C i prah pomešajte sa onoliko limunovog soka koliko je potrebno da dobijete gušću pastu. Premažite time bradavicu, nastojeći da smesa ne dospe na okolnu kožu, pa preko stavite flaster. Kiselina iz vitamina i limuna učiniće da bradavica posle izvesnog vremena nestane, odnosno otpadne. 

Posvetljavanje: Staračke fleke premazujte limunovim sokom dvaput dnevno. Citrusna kiselina deluje kao blagi izbeljivač. 

Lek za suva usta: Zbog određenih lekova, događa se da imamo manjak pljuvačke, što ume da bude neprijatno. Ovaj problem je povezan i sa procesom starenja. Kako biste stimulisali protok pljuvačke, dodajte sasvim malo limunovog soka u vodu i to mućkajte u ustima. 

Borba protiv virusa: Nikada nemojte da previdite izlečujuću moć vrućeg napitka od limuna u situacijama kada treba da se izborite sa prehladama, gripom, kijavicom... Ona će smiriti iritaciju i redukovati histamin - hemikaliju koja prouzrokuje upale, zapušene noseve, suzne oči... 

Šećer u krvi: Razdražljivost, slaba koncentracija, umor i glavobolje simptomi su promenljivog nivoa šećera u krvi zbog čega žudimo za slatkom hranom. Ako poprskate jelo sa limunovim sokom, smanjićete efekat šećera u krvi za 30 odsto. Korišćenje limunove kore tokom kuvanja osiguraće ravnomerno raspoređivanje šećera po celom krvotoku. Ribu i piletinu poprskajte limunovim sokom, a koru dodajte u supe i salate. 

Za vitkost: Limun je odličan za detoksikaciju organizma, pomaže kod izlučivanja suvišne tečnosti i smanjuje celulit. Kao niskokalorična namirnica koja usporava asimilaciju masnoća, može da pomogne pri održavanju idealne telesne težine.













  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS