Sasa Markovic. Омогућава Blogger.
RSS

Mast za hemoroide

Lekovite biljke - Prirodni lekovi - Prirodne metode lečenja - Recepti i saveti za prirodno lečenje

Infekcija koze

Ekcemi,lisajevi i sve vrste koznih infekcija se lece primenom meda i cimetovog praha u jednakim delovima na obolela mesta...Detaljnije

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Nervoza i bolovi u zeludcu
 
Med uzet sa cimetovim prahom leci bolove u zeludcu a takodje otklanja zeludacne cireve u korenu.
Varenje:Za lakse varenje uzeti dve kasike...Detaljnije


 

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Holesterol
 
Ako se pacijentu koji ima povisen holesterol daju dve kasike meda i tri male kasike cimetovog praha...Detaljnije

 

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Prehlada

Oni koji pate od ucestalih i ozbiljnih prehlada trebaju uzimati 3 dana po jednu kasiku mladog meda.Detaljnije



  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Infekcija mokracne besike
 

Popiti dve kasike cimetovog praha i jednu malu...Detaljnije

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Integralne žitarice – prijatelji zdravlja

Mrsavljenje 
Svako jutro,pola sata pre dorucka na prazan 
zeludac i uvece pre spavanja popiti...Detaljnije











Cimet i bubuljice                                                                                                                    Od 3 velike kasike meda i jedne 
male kasike cimetovog praha...Detaljnije





                                                                                                              Cimet i rak
Nedavno istrazivanje u Japanu i Australiji 
otkrilo je da se uspesno leci uznapredovani
rak zeludca i kostiju...Detaljnije 

                                                                                                                                                                                                         








Integralne žitarice, prijatelji  zdravlja
Obogatite svoju trpezu integralnim žitaricama, a nagrada za uloženi trud ogledaće se u boljem zdravlju vas i vaše porodice.
Ječam
Ječam je jedna od najstarijih žitarica na svetu. Stari Grci su ga smatrali darom boginje Demetre »Majke žita« pa su ovoj boginji prinosili na žrtvu kolače od ječmenog brašna. I Hipokrat je ukazivao na lekovita svojstva ječma. Ječam se lagano vari. Sadrži veliki procenat nezasićenih masnih kiselina, većinu vitamina grupe B, kao i minerale - fosfor, magnezijum i kalcijum. Posebnim postupkom od proklijalog ječma dobija se ječmeni slad - prirodni zaslađivač koji podseća na med. Ječmeni slad ima odlična nutritivna svojstva, lagano se vari i ne izaziva štetne efekte kao beli šećer. Može se kupiti u svim bolje snabdevenim prodavnicama zdrave hrane.
Krem supa od ječma
1 šolje ječma
1 šolje mrkve isečene na kockice
1 šolje rotkve isečene na kockice
1 šolje kelerabe isečene na kockice
1 šolje praziluka isečenog na kolutove
2 kašike kiselog mleka
1 kašika ulja
seckano lišće peršuna, so
Ječam natopite preko noći da nabubri i sutradan ga skuvajte u četiri puta više vode (oko 50 minuta na tihoj vatri). Propržite povrće nekoliko minuta na ulju i istresite ga u kuvani ječam. Dodajte so i 1,5 l vode i umutite mikserom. Neka supa tiho uzavri, pa je sklonite sa vatre. Na kraju dodajte kiselo mleko i peršun.
Lepinjice od ječma
1 šolje grubo mlevenog ječma
1 šolje ovsenih pahuljica
1/3 šolje mlevenih oraha
1 glavica crnog luka
integralno (crno) pšenično brašno
3 šolje vode, so, ulje
Ječmeni griz i ovsene pahuljice zakuvati u vreloj vodi i ostaviti na kraju štednjaka 20 minuta. Zatim dodajte ostale sastojke. Oblikujte lepinjice i pecite ih na vrućem ulju dok ne porumene. Lepinjice možete peći i u podmazanom plehu oko 20 minuta na temperaturi 190°C.


Proso
Prva misao koju obično većina ljudi ima kada se spomene proso je - hrana za ptice. Međutim, u sićušnom zrnu ove skromne namirnice krije se pravi izvor zdravlja. Proso sadrži najviše ugljenih hidrata (73%), proteina (10%) i masti (3%). Sadrži gotovo sve vitamine iz grupe B, kao i značajne količine gvožđa, kalcijuma, natrijuma, sumpora i joda. Proso je izrazito alkalna žitarica i tom svojom osobinom uspešno deluje protiv nakupljenih kiselina u telu. Izuzetno blagotvorno deluje na stomak, slezinu i pankreas.
Zeleno proso
1 šolja prosa
1 šolje krupno narezanog praziluka
1 šolja svežeg spanaća (zelja ili mlade koprive)
1 jaje
100 g posnog sira
4 dl mleka
3 šolje vode
2 kašike vode, so
Proso operite u nekoliko voda i kuvajte 30 minuta u posoljenoj vodi. Ostavite ga pola sata na toplom mestu da nabubri. Praziluk i spanać stavite u mikser, dodajte jedno jaje, jednu kašiku ulja, mleko pa sve dobro smešajte u penastu masu. Dobijenu masu pomešajte sa kuvanim prosom. Vatrostalni sud namažite uljem i u njega sipajte masu od prosa i povrća, pospite namrvljenim sirom i stavite u zagrejanu pećnicu da se oko 20 minuta zapeče.
Kolač sa prosom i jabukama
1 šolja prosa
3 šolje soka od jabuke
1 šolja suvog grožđa
3 kašike ječmenog slada (ili 1 kašika meda)
2 jabuke
1 šolja vode
1 kašika gustina
Zagrejte sok od jabuka i oprano suvo grožđe sa dodatkom mrvice soli. Propržite proso i dodajte zagrejani sok, smanjite vatru i kuvajte pola sata. Umešajte slad ili med, stavite smesu u kalup i ostavite da stoji dva sata. Zagrejte vodu, dodajte kašiku meda i oljuštene i na kriške isečene dve jabuke. Kuvajte dva minuta. Izvadite jabuke i naslažite preko prosa. Razmutite gustin u malo vode i umešajte ga u vodu u kojoj su se kuvale jabuke. Prelijte preko jabuka i ostavite da se kolač ohladi.
Integralni pirinač
Pirinač je namirnica koja je zastupljena u našoj ishrani, ali je to uglavnom rafinisani ili beli pirinač. Integralni (nerafinisani) pirinač još uvek nije našao svoje pravo mesto na našim trpezama iako je mnogo hranljiviji od rafinisanog pirinča. Procesom rafinacije pirinač gubi mnoge hranljive sastojke koji su sačuvani u integralnom pirinču: složeni ugljeni hidrati, kalijum, fosfor, B vitamini, nijacin, gvožđe. Integralni pirinač danas se može naći u mnogobrojnim prodavnicama zdrave hrane. Prilikom kupovine obratite pažnju na njegovu čistoću i izbegnite pirinač koji ima veći broj zelenih zrna.
Salata od integralnog pirinča
2 šolje kuvanog integralnog pirinča
1 šolje sitno iseckanog crnog luka
1 šolje narendane mrkve
1 šolje narendanog celera
1 šolja kisele pavlake
2 kašike starog sira
2 kašike suncokretovih semenki
1 kašičica limunovog soka
seckano lišće peršuna, so
Pomešajte kuvani pirinač sa lukom, mrkvom i celerom i posolite. Dodajte pavlaku, limunov sok i dobro izmešajte. Stavite u činiju za posluživanje, narendajte odozgo sir i ukrasite lišćem peršuna.
Mleko od integralnog pirinča
Od integralnog pirinča može se napraviti i mleko. Recept je veoma jednostavan:
1 šolja integralnog pirinča
20 šolja vode
Očišćen i opran pirinač propecite u suvom tiganju dok ne dobije zlatno-mrku boju. Mešajte često da ne zagori. Stavite u odgovarajući sud, dodajte vodu i na vrh noža soli. Kuvajte dva sata i procedite kroz veći komad gaze. Tako ste dobili pirinčano mleko i možete ga piti zaslađeno ječmenim sladom ili medom. Ovaj zdravi napitak se može koristiti umesto mleka za pripremu napitaka tipa šejk (npr.: 1/2 l pirinčanog mleka izmiksajte sa 1 bananom i 1 kašikom meda).
Brašno od integralnog pirinča
Oprani pirinač propržite na laganoj vatri dok ne dobije zlatno-mrku boju. Onda ga sameljite u električnom mlinu i dobili ste pirinčano brašno. Kašika-dve pirinčanog brašna može znatno da obogati nutritivni sastav vaših čorbi, peciva. Predlažemo vam da probate i sledeći recept:
keks od pirinčanog brašna.
3 šolje brašna od pirinča
1 šolja ječmenog slada (ili 1/3 šolje meda)
1 šolje soka od jabuka
1 šolje susamovih semenki
1 šolje tanko narezanih jabuka
na vrh noža soli.
Pomešajte sve sastojke (prvo suve, zatim tečne i onda sve zajedno). Vlažnim rukama oblikujte kekse i stavite na nauljeni pleh. Pecite u rerni oko 30 minuta ili dok ne porumene na 180°C.

                                 Musli



Musli je jednostavan, ali veoma hranljiv doručak koji se uzima sa mlekom (probajte ga sa mlekom od pirinča). Musli je kombinacija pahuljica raznih žitarica (ovsene, ražane, pšenične) i suvog voća (suvo grožđe, kajsije, smokve). Musli možete obogatiti dodavanjem pšeničnih klica i jezgričavog voća (orasi, lešnik, badem). Napravite kombinaciju po svom ukusu, zasladite po želji ječmenim sladom ili medom. Musli natopite toplim mlekom i sačekajte nekoliko minuta da žitarice omekšaju.

                                  Pšenica

Pšenica je bogata kompleksom B vitamina i vitaminom E. Od minerala sadrži dosta kalcijuma, fosfora, gvožđa i kalijuma, a bogata je i proteinima i vlaknima. Od pšenice se osim brašna dobijaju i pšenične klice. Prilikom klijanja količina minerala i vitamina u zrnu se višestruko povećava.
Pšenične klice
Proberite i operite šolju pšenice. Zrna zatim stavite u veliku teglu sa vodom i preko otvora tegle stavite gazu i zategnite gumicom. Ostavite u mraku da prenoći na temperaturi ne višoj od 23 stepena. Sutradan vodu ocedite kroz gazu tako da pšenica zadrži vlagu, ali da ne ostane u vodi. Teglu položite vodoravno, a pšenicu rasporedite da leži u što tanjem sloju. Svakodnevno ispirajte pšenicu 2-3 puta i svaki put dobro ocedite vodu kroz gazu. Posle 2-3 dana klice narastu 5-15 mm i tada su najbolje za upotrebu. Klice možete dodavati čorbama, salatama, sendvičima, i sl. 1-2 kašike klica je dovoljna količina po obroku.
Hleb od integralnog brašna
Hleb od integralnog brašna je veoma hranljiva namirnica. Sadrži 2-3 g belančevina po komadu, gvožđe, vitamine (nijacin, riboflavin i folate) i celulozna vlakna. Ukoliko sami mesite hleb, predlažemo vam nekoliko načina da ga obogatite:
1. Pšenično brašno možete mešati sa brašnom drugih žitarica. Odnos je obično 4 prema 1 tj. na četiri dela pšeničnog brašna ide jedan deo brašna neke druge žitarice.
2. Ukoliko sa pšeničnim brašnom slažete kukuruzno brašno dobićete mekani hleb koji ima slatkast ukus.
3. Ječmeno i pšenično brašno daće vlažnjikav hleb koji podseća na kolač.
4. Ječmeno brašno možete propržiti u suvom tiganju i tada hleb dobija diskretan ukus orašastih plodova.
5. Na 8 delova pšeničnog brašna dodajte 2 dela kuvanog prosa i dobićete veoma hranljiv hleb koji podseća na kolač.
6. Kada pravite ražani hleb odnos pšeničnog i ražanog brašna je pola-pola. Takva vrsta hleba je jedna od najcenjenijih u svetu.
7. Pšenične klice, propečene semenke susama i suncokreta, kim, semenke lana znatno povećavaju hranljivost i ukus hleba.

      Vodic kroz integralne žitarice                    

Žitarice… Koliko ih zapravo dobro poznajemo?
U većini slučajeva u našoj kuhinji koristimo integralnu rižu te cjelovito pšenično brašno.
Ali na policama trgovina zdrave hrane postoji toliko vrsta žitarica, na koje zaboravljamo ili o kojima ništa ne znamo, pa ih izbjegavamo.
Saznajte više o integralnim žitaricama i njihovim lekovitim svojstvima.
Počnite kuvati raznovrsno, ukusno i zdravo!

U ovu listu uključili smo i biljke koje zvanično ne pripadaju porodici žitarica, ali zbog svojih nutritivnih svojstava su vrlo slične žitaricama.



                           Dinkel  

Krupnik, dinkel ili pir je jedna od najstarijih žitarica, koja potiče iz Azije. Spominje se u Starom zavjetu.
Dinkel sadrži nešto više proteina od pšenice, nezasićene masti, vitamine A, C i grupe B, minerale (kalcij, selen, kobalt, gvoždje, fosfor, magnezijum, kalijum, bakar) i vlakna.
Pomaže u borbi protiv anemije, djeluje laksativno i okrepljujuće. Ima izraženo antioksidativno djelovanje. Povoljno djeluje kod kožnih i alergijskih osipa, neurodermitisa, reumatskih oboljenja i povišenog holesterola.
Da bi se pojacalo njegovo korisno djelovanje, preporučuje se da se koristi u proklijalom obliku.
U trgovinama možete pronaći mekinje, griz, kuskus i brašno pira. Pir se koristi za izradu hleba i peciva, piva i proizvoda za djecu. Prepržena i mljevena zrna pira koriste se kao zamena za kafu.
Dinkel je lako varljiva, zato je pogodan za prehranu bolesnih, starijih osoba i djece.

                         Amarant  

Amarant, ili štir, je jedna od najzdravijih žitarica.
Poput quinoe i heljde, amarant se smatra pseudo-žitaricom (tehnički gledano ove biljke nisu žitarice).
Istraživanja potvrduju da amarant možemo svrstati medu najstarije žitarice na svijetu.
Njegovo poreklo je Srednja i Južna Amerika. Sa  istrebljenjem ovih naroda štir je gotovo u potpunosti nestao.
Danas se štir ponovno otkriva. Moderna nutricionistika mu pridaje veliko značenje.
Amarant sadrži visokokvalitetne proteine i lizin u većem procentu nego druge žitarice.
Sposobnost biološke asimilacije njegovih proteina je veća nego kod soje, jecma i pšenice.
Štir je poseban i po tome što ne sadrži gluten. Štir je bogat mineralima (kalcij, gvoždjem, fosforom, magnezijumom). Kolicina kalcijuma u amarantu premašuje onu koju sadrži mleko.
Amarant u zrnu možete kuvati kao i ostale žitarice. Njegovo brašno možete pomiješati sa pšenicnim brašnom i koristiti za izradu hleba. 

                                                                      Proso                         
Proso je bezglutenska žitarica, koja dolazi sa Istoka. Njegovo poreklo nije sasvim poznato, ali sigurno je uzgajana u Kini pre više hiljada godina.
U srednjem veku proso je bilo popularno u mnogih delovima Evrope i smatralo se odličnom zamenom za meso.
Moglo se čuvati u skladištima dugi niz godina - čak i do dvadeset godina.
Venecija se od opsade Ðenovljana spasila upravo zahvaljujući prosu sačuvanom u svojim skladištima.
Zrno prosa je veoma bogato skrobom i po tome se može uporediti sa kukuruzom.
Proso je odličan izvor proteina, vitamina A i B i minerala - posebno gvoždja, magnezijuma, fosfora i  silicijuma.
Zbog visokog sadržaja salicilne kiseline proso se smatra pravim kozmetickim preparatom - odlično djeluje na nokte, kožu, kosu i zubnu gledj.
Proso čisti organizam, uspostavlja ravnotežu, reguliše varenje i jaca imunitet. Preporučuje se u slučajevima povećanog fizičkog i psihičkog napora, trudnićama i dojiljama.
Proso se brzo i lako priprema. Zrno mu je slatkasto zbog čega je vrlo ukusno. Ova žitarica ne sadrži gluten, ali može se miješati sa pšenicnim brašnom i koristiti za izradu hleba i tjestenina. 

        Quinoa             
Quinoa je drevna južnoamerička biljka i jedna od najistarijih žitarica na svijetu. Kultivirana je u Andama još prije 5000 godina.
Inke su prepoznale ovu namirnicu kao izvor snage i izdržljivosti. Zvali su ju “zlatom Inka” i “majkom žitarica”.
Quinoa je bogata visokokvalitetnim proteinima i sadrži sve esencijalne aminokiseline. Izuzetno je bogata lizinom, koji učestvuje u procesima rasta i zarastanja tkiva.
Od minerala quinoa sadrži kalcijum, gvoždje, magnezijum, fosfor, cink i bakar. Od vitamina - tiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folnu kiselinu, vitamine A i E. Bogata je vlaknima i karotenoidima.
Quinoa pomaže kod migrena, poboljšava zdravlje srca i krvnih sudova, smanjuje holesterol i krvni pritisak, sprečava alergije i astmu.
Prije kuvanja quinou dobro operite, jer njezina ljuska sadrži saponin - prirodnu gorkastu supstanca. Operite i procedite quinou, a zatim ju kuvajte  (u velikom loncu sa puno vode) ili poput pirinča na pari (u razmeri 2 šoljice vode na 1 šoljicu quinoe).


         Kamut, drevna egipatska pšenica.                                   
                                                       
Stara sorta žitarica, hranljivija i sladja od pšenice, biološki potpuno čista i sa nedirnutim genetskim kodom od kako postoji. Odgovara osobama osetljivim na gluten


Kamut, drevna egipatska pšenica

U nizu već poznatih žitarica koje predstavljaju osnov zdrave ishrane, u poslednje vreme sve veću pažnju privlači kamut (Triticum turanicum). Istina, za ovu drevnu žitaricu na našim prostorima tek poneko zna.

Ali, zato, na trpezama zapadnih zemalja ona je postala nezaobilazni deo svakodnevnog jelovnika. Ova nedavno ponovo otkrivena biljka uzgajala se pre više hiljada godina na području antičkih civilizacija Bliskog istoka i starog Egipta, a danas se svojim karakteristikama ističe kao važna i korisna namirnica. Kamut je stara sorta pšenice koja je prirodnom otpornošću na rigorozne uslove kultivisanja postao pogodan za gajenje, uz visoke prinose. Hranljiviji i sladji od pšenice, biološki je potpuno čist, ima nedirnut genetski kod od kako postoji, zbog čega posebno odgovara osobama osetljivim na gluten.

Ona sadrži gluten, ali je, bez obzira na njegovo prisustvo, dobro podnose mnogi, inace osetljivi na gluten iz pšenice.



Zato je medjunarodno Udruženje za ispitivanje alergija na hranu zaključilo da za vecinu osetljivih na gluten kamut može izvanredno da zameni pšenicu. Istraživanja su pokazala da se osetljivost alergičnih na gluten,  ukoliko konzumiraju kamut, smanjuje za cak 70 odsto. Samleven kamut može da se koristi kao zamena za pšenicno brašno kod pripremanja hleba i peciva.

O ponovnom otkriću ove žitarice postoji zanimljiva priča: navodno je posle Drugog svetskog rata americki pilot u egipatskom grobu blizu Dašare pronašao šacicu zrnevlja ove žitarice i poslao je u Ameriku.

Posle sejanja, žitarica se pokazala veoma uspešnom i otpornijom na suše, pri čemu je davala izuzetno visoke prinose, a da nije veštački podjubravana i insekticidima prskana. Ispostavilo se da je zbog svoje prirodne otpornosti ostala organski netaknuta i zdrava, pogodna za biološko gajenje organski zdrave hrane. Nedugo zatim dobila je i zašticeno ime kamut (R), što na staroegipatskom znaci pšenica.

Ova žitarica je zanimljiva jer je po hranljivoj vrednosti superiornija u odnosu na pšenicu. Zrno kamuta malo je zakrivljeno na sredini i dva do tri puta vece od klasicnih sorti pšenice. Sadrži od 20 do 40 odsto više belancevina, više minerala, više vitamina, a cak 65 odsto više amino-kiselina od obične pšenice. Zato dobri poznavaoci za kamut kažu da je visokoenergetska žitarica, koja je savršena hrana za sportiste i sve koji se bave teškim fizickim radom.

Ukus kamuta je pun i slatkast, zbog čega su ga mnogi prozvali "slatka pšenica". Danas, u mnogim proizvodima, menja pšenicu, a posebno tamo gde se traži manje šecera, da bi se prikrila suptilna gorkost pšenice i pšenicnog brašna.

Od kamuta se pravi dobar hleb, tost, kolači, palačinke, razne grickalice i drugi pekarski proizvodi. Prirodno čvrsto zrno može da se pripremi kao pilav, hladna salata, ili umesto testenine u supama. Da bi se dobio u idealnom obliku, kamut treba kuvati u srazmeri dve šolje zrnevlja na cetiri šolje vode.

MEDITERANSKA SALATA

Sastojci: dve šolje kamuta, četiri šolje vode, jedan češanj belog luka, četvrtina kašičice soli, osmina kašičice sveže samlevenog bibera, četiri struka celera, jedna iseckana slatka crvena paprika, dve trecine šolje feta ili tofu sira izmrvljenog, pola šolje iseckanih crnih maslinki, pola šolje seckanog peršuna i dve kašike balzamiko ili jabukovog sirceta.



Priprema

Kamut se ispere i naspe u lonac sa vodom u koju su dodati so i biber. Sadržaj se greje do ključanja, a zatim pokrije poklopcem i ostavi da krčka jedan sat, odnosno dok zrna kamuta ne nabubre i počnu da pucaju. Ovako kuvan kamut sklanja se sa šporeta, prosipa voda i zatim ostavlja sa strane da stoji.

Kada se prohladi sipa se u činiju za salatu i pomeša sa ostalim sastojcima. Naknadno se još, ukoliko postoji potreba, posoli i pobiberi. Ovako spremljena salata ostavi se da odstoji najduže pola sata, a zatim servira                                

                                                                      Zob                               
                                                            
 Danas se zob koristi pre svega za ishranu stoke, ali u prošlosti je imala veliko značenje u ljudskoj prehrani.
Kinezi su poznavali zob još pre više stotina godina, a koristili su je i stari Rimljani i drugi narodi u
antičkom
vremenu.
Danas se zob još uvijek koristi u velikim količinama u Rusiji, Škotskoj i Irskoj. Poznati poridž se priprema od zobi kuvane na vrlo niskoj temperaturi.
Zob je jedna od najhranjivijih žitarica. Njena kaloricna vrijednost je čak 400 kalorija na 100 grama.
Ova žitarica je bogata proteinima, mastima i vlaknima. Sadrži veliku količinu minerala (kalcijuma, gvoždja, fosfora, magnezijuma) i vitamina grupe B.
Zob jača organizam, povećava stvaranje tjelesne topline, reguliše metabolizam, pomaže kod anksioznosti i depresije.
U zrnu zobi prisutan je hormon rasta zajedno sa velikim kolicinama kalcijuma. Zbog toga zob je idealna hrana za mlade u fazi razvoja i trudnice.
Zob se koristi u mnogim preparatima za negu tijela. Čisti kožu, omekšava je, hidrira, smiruje i štiti.


                   Tef   
 Tef je minijaturna žitarica, koja raste u Etiopiji.
Tef sadrži više kalcijuma i gvoždja, nego ostale žitarice. Tef je dobar izvor fosfora, magnezijuma, cinka i tiamina.
Ova žitarica sadrži 8 esencijalnih aminokiselina i odlican je izvor proteina.
Od brašna tefa sa pravi poznata injera - hleb, koji etiopčani jedu svaki dan.
Tef je bezglutenska žitarica i zbog toga je pogodna za osobe alergične na gluten.
Od tefa možete napraviti kašu, a njegovo brašno dodavati u hleb i peciva. 
 
                                                                                                   
                           Kukuruz                              
Kukuruz je zaista čudesna biljka. Raste brzo i njegova zrna postaju jestiva još prije nego što sazru. Raste skoro “sam” - njegov gajenje ne zahtjeva puno truda.
Kukuruz potiče iz Južne Amerike, gdje ga smatraju božanskom biljkom.
Kukuruz sadrži ugljenehidrate, proteine, nezasićene masti, vitamine i mnoge minerale (gvoždje, fosfor, magnezijum, kalijum).
Ova žitarica ima diuretička, hranjiva i okrepljujuća svojstva. Potstiče rad jetre i bubrega. Aktivno djeluje na tiroidnu žlijezdu, usporavajući njezin rad. Preporučuje se u slučajevima nervoze i razdražljivosti. Jača srce, krvne žile, mišiće i kosti.
Svježa kukuruzna zrna mogu se u obliku klipa kuvati ili peći.
Od kukuruznog brašna se pravi palenta, tjestenine, hleb i kolaci. Kukuruz možete konzumirati i u obliku kokica ili pahuljica, koje se jedu za doručak.
Za razliku od toga što možda mislite, popcorn je jedna od najzdravijih grickalica. Pod uslovom da za njegovu izradu ne koristite velike kolicine ulja, ne pripremate ga u mikrovalnoj pecnici i ne pravite ga od Genetski Modifikovanog kukuruza.


                                                                                  Raž                  

 Raž se tradicionalno smatra siromašnom namirnicom, ali nije takva. Raž je namirnica sa značajnim nutritivnim svojstvima: sadrži ugljenehidrate, proteine, minerale (,gvoždje fosfor, kalcijum), vitamine (grupe B i E). Bogata je vlaknima i lizinom.
Ova žitarica čisti organizam, djeluje okrepljujuće, sprečava bolesti creva i sklerozu, podstiče cirkulaciju, usporava starenje krvnih žila.
Raž je posebno pogodna za osobe izložene intelektualnom stresu, trudnice, dojilje i starije osobe.
Raž možete koristiti u obliku celih zrna, ali češće se koristi njeno brašno. Prepržena i mlevena zrna raži mogu zameniti kafu.
Mogu se koristiti i ražene pahuljice, koje su odlične za doručak, za pripremanje muslia ili kao dodatak kremama i supama.

                                                                                  Heljda (hajdina)           
                                                      
Iako ne pripada porodici žitarica, heljda je po sastavu i načinu upotrebe srodna žitaricama. Heljdino poreklo je Azija, a danas se ova biljka najviše gaji na području Rusije.
Heljda je vrlo izbalansirana namirnica. Izuzetno bogata dragocjenim proteinskim materijama. Sadrži vitamine grupe B, E i P, minerale (kalcijum, gvoždje, fosfor, magnezijum, bakar) i esencijalne aminokiseline (lizin i triptofan).
Heljda jača organizam i povećava tjelesnu toplinu, zbog čega je pogodna pre svega za zimsku sezonu.
Zbog svog okrepljujućeg djelovanja heljda se posebno preporučuje sportistima, trudnicama, dojiljama i mladima u razvoju.
Heljda čisti organizam, štiti krvne žile, sprečava bolesti bubrega i polnih organa.
Od preprženog zrna heljde u Rusiji se priprema fina kaša. Način kuvanja kaše je slican kao i kuvanje pirinča na pari.
Od mešavine heljdinog i pšenicnog brašna izraduje se hleb.


                                                                      Sirak 

 Sirak, ili sorghum, je žitarica koja se koristi za ljudsku i stočnu hranu. Njegovo poreklo je Afrika, a danas je ova žitarica popularna u Indiji, Africi i Kini.
Sirak je bogat gvoždjem, kalijumom i fosforom. Od vitamina sadrži tiamin i niacin. Sirak je dobar izvor proteina i vlakana i ne sadrži gluten.
Sorghum je dobar kao prevencija bolesti srca, dijabetesa, artritisa, prekomjerne težine i alergije.
Od sirka možete napraviti kašu, njegovo brašno se koristi za izradu hleba i kolaca. Sa malom količinom ulja u voku možete pripremiti ekspandirani sirak - zdravu zakusku, slicnu kokicama.


                                                                                                        Pirinač 



Pirinač, nakon pšenice, je druga najpopularnija žitarica u našoj kuhinji.
Na Istoku pirinač je dominantna biljka i pokriva cak 80-90% prehrane azijskih naroda.
Konzumiranje integralnog pirinča osigurava organizmu neophodne ugljenehidrate, proteine, vitamine (posebno grupu B), minerale (kalcijum, gvoždje, fosfor) i enzime.
Ova žitarica ima antialergijsko djelovanje i s obzirom na to da ne sadrži gluten, lako se vari.Pirinač blagotvorno utiče u slučaju hipertenzije, kolitisa i želudačnih tegoba. Koristiti je smeju i dijabetičari, jer se skrob iz pirinča varenjem pretvara u dekstrozu, a ne u glukozu.
Osim u zrnu, riža se koristi u obliku pahuljica i brašna. Pahuljice, koje se dobijaju gnječenjem zrna pirinča, mogu se koristiti za lagan i zdrav doručak. Integralno pirinčano brašno možete koristiti za pripremu hleba i kolaca.

                                                                                                      Pšenica 
Pšenica je najčešće korištena žitarica u našoj kuhinji.
Ova biljka je prvobitno uzgajana u Aziji i Africi, a pretpostavlja se da je stara više od 17000 godina.
Postoje dve vrste pšenice: mekana i tvrda (durum).
Mekana pšenica se koristi za izradu hleba, peciva, kolača, dok tvrda - za izradu tjestenine.
Pšenica ima neverovatna nutritivna svojstva. Ova žitarica sadrži sve što nam je potrebno za život - proteine, masti, ugljenehidrate, vitamine, minerale i enzime.
Ako biste imali samo pšenicu za jelo, ne biste samo proživeli, nego i ostali zdravi. Pod uslovom da je koristite u integralnom obliku.


Oprez - pseudo integralni proizvodi

Sa povećanim zanimanjem za zdravu hranu, pojavilo se veliko mnoštvo pseudo integralnih proizvoda - posebno hleba i brašna.
Kao integralno, podmeće se “reintegrirano” brašno - mješavina rafiniranog brašna i mekinja, što je pokušaj obnavljanja onoga što je ranije uništeno. To nema nikakve veze sa pravim integralnim brašnom.
Razlikovati pravo integralno brašno možete na sljedeći način:
Reintegrirano brašno je belo sa puno tamnijih tačkica, dok je pravo integralno brašno ujednačeno i ima tamnožutu boju.

Gde kupiti?

Većinu integralnih žitarica sa ove liste možete pronaći u trgovinama zdrave hrane.

Integralne žitarice su vrlo zdrave. Naučnici povezuju njihovo redovno korištenje sa smanjenim rizikom od dijabetesa, visokog krvnog pritiska i mnogih vrsta raka.

Zato uvrstite ove žitarice u Vaš meni i jedite ukusno i zdravo!
 





                                                                                                     

 
  







 

                                                    




         
                                                                      
                                                                               

    
                                                                 
   

                                                                  

                                          


 
         

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Graviola – biljka iz prašume koja leči rak?

Hoće li nauka otkriti tajnu biljke GRAVIOLA (Annona muricata) , poreklom iz Srednje i Južne Amerike, koja se sve češće koristi u alternativnoj  medicini za lečenje nekih vrsta karcinoma, stručna i laička javnost očekuje odgovor. Prema procenama stručnjaka, graviola selektivno ubija ćelije raka daleko efektivnije od nekih lekova za hemoterapiju.


Lekovita svojstva
Prema laboratorijskim testovima jednog američkog proizvođača lekova, ekstrakt biljke graviole ubija maligne ćelije 12 vrsta karcinoma, između ostalih i karcinom debelog creva, dojke, prostate, pluća i gušterače. Jedinjenja u sastavu stabla graviole su, prema nekim nalazima, do 10.000 puta su jača od adriamicina koji se često koristi u hemoterapiji. Za razliku od konvencionalnih lekova, graviola ne šteti zdravim ćelijama. U lečenju karcinoma graviola deluje na više nivoa: uništava ćelije raka, a pritom nema štetnih nuspojava, štiti imunološki siostem, vraća životnu energiju…
Graviola raste u Meksiku, na Karibima, Kolumbiji, Peruu i Venezueli. Ima je i podsaharskim zemljama Afrike i jugoistočne Azije. Živi u područjima visoke vlage u kojima su zime relativno tople, jer ne podnosi temperature ispod pet stepeni  Celzijusa. Graviola ima prijatan , slatkast ukus koji se upoređuje sa kombinacijom ananasa i jagoda, a zbog pastoznog sastava podseća na kokos ili bananu. Plod graviole može se jesti u izvornom obliku, ali i kao sok. U lečenju se koriste lišće, kora, plod i semenke graviole.
Osim  što deluje na rak, graviola ima i druga lekovita dejstva – ubija neke vrste bakterija, gljivica i parazita. Južnoamerički Indijanci koji žive u području gde raste graviole koriste sve delove ovoga stabla (koru, lišće, koren, seme), između ostalog i za lečenje bolesti srca, astme, artritisa i problema sa jetrom.
Skrivena od javnosti

Nakon otkrića nekih lekovitih svojstava graviole, farmaceutska industrija je pokušala da to prigrabi samo za sebe , ali, suočila se sa problemom: prema zakonu prirodni sastojak ili biljka ne mogu se patentirati! Tako je farmaceutska industrija izgubila šansu da iz ovog prirodnog leka izvuče ogroman profit, ipak, nije odustala od graviole - u svojim laboratorijama pokušava da sintetiše najmoćniji sastojak graviole koji ubija ćelije raka. Međutim, plod graviole, zasad, nije moguće veštački umnožiti. Nakon uloženih miliona dolara u istraživanje, farmaceuti su se povukli iz projekta, zadržavajući u tajnosti sve podatke o benefitima graviole. Ipak, istraživanje , iako godinama nedostupno javnosti,  objavljeno je u časopisu Journal of  Natural Products, nakon studije sprovedene u Južnoj Koreji, koje je otvrdilo da graviola selektivno ubija ćelije raka . Jedina navedena moguća nuspojava primene graviole , koja se povezuje sa visokom koncentracijom anonacina, dovodi se u vezu sa  nekim atipičnim formama Parkinsonove bolesti. Pred istraživačima je zadatak da ovu zanimljivu biljku do kraja istraže i da, ukoliko se ova pozitivna iskustva potvrde, ovaj prirodni proizvoda – lek, učine dostupnim obolelima od raka. 

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS