Sasa Markovic. Омогућава Blogger.
RSS

Mast za hemoroide

Lekovite biljke - Prirodni lekovi - Prirodne metode lečenja - Recepti i saveti za prirodno lečenje

Morske alge

Morske alge

Alge se koriste kаo hrаnа zа ljude i zа životinje već hiljаdаmа godinа. Dаnаs ih jedu u mnogim аzijskim zemljаmа kаo povrće, аli kаdа je saznаnje o visokoj vrednosti ove hrаne počelo da se širi u zаpаdnom svetu mnogi ljudi su počeli da jedu аlge u obliku tаbletа.

Nemа povrća gajenog na zemlji koji imaju bogаt i urаvnotežen sаdržаj vitаlnog minerаlа i vitаminа, kаo ovo povrće iz morа. Alge su bili među prvim oblicima životа nа Zemlji, i prvi dа proizvode sopstvenu hrаnu preko fotosinteze. Alge se mogu smаtrаti “mаjkom” orgаnskih živih bića. Alge su izuzetno hrаnljive. One sаdrži ugljenohidrаte, uljа, proteine, vitаmine, mikroelemente, minerаle i vlаknа u sklаdnim proporcijаmа. Alge su posebno poznаte po svom visokom nivou minerаlа (soli) i elemenata u trаgovimа (metаlа). Mešаvinа minerаlа i elemenаtа u trаgovimа su veomа koristne zа ljudskа bićа.
Za ljudsku ishranu sorte algi Feofita (mrka), Spirulina (zelena) i Rodofita (crvena) imаju nаjveći znаčаj. Sa ciljem da u sebi sadrži maksimalan potencijal korisnih elemenata morskih algi, Algine Plus je napravljen koristeći ove tri vrste morskih algi 


Spirulina                                                                                                   
Sprilulina je mikroskopska modro-zelena alga koja raste u slatkoj i slanoj vodi. Nalazi se širom sveta i koristi kao dodatak ishrani. Ima sjajna svojstva i sadrži veliku količinu belančevina (preko 65%) uz obilje minerala, vitamina i esencijalnih masnih kiselina. Spirulina je bogata vitaminima B kompleksa, Vitaminom C, D, A, E. Od minerala sadrži kalijum, kalcijum, hrom, bakar, gvožđe, magnezijum, mangan, fosfor, selen, natrijum i cink.
Spirulina sadrži fenilalanin za koji se smatra da blokira centre za apetit, mada ne postoje naučne potvrde za tu tvrdnju. Spirulina, kao dodatak ishrani, pomaže u prevenciji bolesti kao što su: čir na želucu, artritis, alergije, dijabetes, gojaznost, hipertenzija, pomaže kod probavnih smetnji, te poremećaja u ishrani. Kao meru opreza treba reći da spirulinu, zbog toga što ima fenilalanin, nebi trebalo da koriste osobe koje pate od fenilketonurije.
Četiri puta više vitamina B12 i 28 puta više gvožđa nego goveđa jetra, obiluje vitaminom E i belančevinama (tri puta više nego meso ribe), 5 puta više kalcijuma nego mleko i 25 puta više betakarotina nego šargarepa.



Rodofea
Crvena alga (Rodofita – Palmaria palmata) je alga koja raste u severnim obalama Atlantika i Pacifika. Palmaria palmata je odličan izvor minerala i vitamina u poređenju sa povrćem, a sadrži i neke elemente u tragovima koji su neophodni čoveku. Ova crvena alga kao i sprirulina ima visok sadržaj belančevina.
U Irskoj, Islandu, Kanadi i Americi se ova alga koristi u prehrambene i medicinske svrhe. Pored dijetetskih preparata ova alga ulazi i u sastav nekih čajeva. Od starih vremena se koristi u ishrani kao izvrstan izvor vlakana. Običaj jedenja Rodofite, datira najmanj
e od 7. veka u severnoj Evropi. Rodofita se koristi tradicionalno za lečenje skorbuta i zatvora.



Feofita
Mrka alga (Feofita – Ascophyllum nodosum) je velika morska alga bogata vitaminima i mineralima koja raste blizu obala Severnog Atlantskog Okeana. Može biti više od 2 metra u dužini.Značajne su kao primarni producenti organskih supstanci, kiseonika, pružaju utočište sitnijim organizmima od grabljivica, od njih se dobijaju jod, alginati, alkohol manit i dr. Mrka alga se vekovima u različitim kulturama tradicionalno koristi kao hrana.
Hemijski sastav mrke alge je velik i kompleksan. Sadrži preko 60 minerala i elemenata, 21 amino kiselinu, 12 vitamina, jednostavne i komleksne ugljene hidrate. Sadržaj elemenata u tragovima je ekstremno visok. Oni proizvode enzime koji unapređuju funkcionisanje organizma.
Zbog sadržaja joda mrka alga ima važno i ozbiljno dejstvo jer predstavlja hranjiv proizvod organskog porekla za one sa problemima tiroidne žlezde prouzrokovane niskom količinom joda. Takođe jod pomaže sagorevanju hrane tako da se ona ne čuva kao neželjena mast.
Ekstrakt mrke alge – alginat (kompleksni polisaharid) kao i druga rastvorljiva vlakna imaju umirujući i pročišćujući efekat na digestivni trakt. Utvrđeno je da mrka alga vrši zaštitu od mnogih modernih zagađivača, kancegena i toksina, uključujući i radioktivne materijale.
Naučnici su utvrdili da alginati vrše prevenciju absorpcije toksičnih metala kao što je živa, kadmijum, plutonijom i cezijum od strane tkiva. Takođe je pokazano da dodaci ishrani sa alginatima mogu da umanje apsorpciju stroncijuma-90 iz intestinalnog trakta za čak 83%, kao i drugih radioktivnih materijala: barijuma, merkura, cinka, kalaja, kadmiuma i mangana. Drugi poznati efekti su moć mrke alge da pomeže pojačan otpor kod groznice i infekcija. Ta osobina karakteristična delom zbog antibakterijskog dejstva, a delom zbog hranjive vrednosti.
Mrka alga može da umanji ili čak eliminiše ne samo bakterijski plak ili zubni karijes već takođe i arteriosklerotički plak, aterosklerotički plak, pleuralni plak, kamen u bubregu, kamen u žuči i kamen u prostati. Medicinska i stomatološka upotreba je poznata već duže od jednog veka.
Morske algl-blagp prirode
Uopšteno govoreći, morske alge su oko deset puta bogatije mineralima od povrća sa kopna i imaju naročito visok nivo joda, kalcijuma, natrijuma, magnezijuma i gvožđa – minerala neophodnih za dobar metabolizam. Alge su bogate vitaminima A, B, C, D, E i K, dobar su izvor proteina, a broj kalorija u jednoj porciji ili dozi je minimalan. Redovnim konzumiranjem ovih namirnica u malim količinama stabilizuje se nivo vrednosti šećera u krvi, pročišćava digestivni sistem, smanjuje se kiselost krvi, poboljšava funkcionisanje limfnog sistema, uravnotežavaju se hormoni i zbacuju se teški metali iz organizma.
Morske alge sadrže vitamin B5, koji je poznat kao pantotenska kiselina, a neophodan za sintezu steroidnih hormona. Takođe je koristan u smanjenju nekih simptoma alergije i važan u održavanju zdravlja kože, mišića i nerava.
Fitoestrogeni lignani su još jedna korisna komponenta koja se nalazi u morskim algama. Pokazalo se da imaju antikancerogenu funkciju. Oni sprečavaju proliferaciju (umnožavanje) krvnih sudova u brzo rastućim tumorima i sprečavaju nastajanje metastaza. Brojne studije su uvidele vezu između lignana i kognitivnih funkcija, posebno kod žena u periodu menopauze.
Morske alge su veoma dobar izvor folne kiseline. Studije pokazuju da ishrana bogata dijetnim vlaknima i ishrana bogata folnom kiselinom znatno smanjuju rizik od raka debelog creva. Folna kiselina je takođe neophodna za tazgradnju homocisteina, koji je direktno odgovaran za oštećenja zidova krvnih sudova. Visok nivo homocisteina u krvi znatno povećava rizik od nastajanja kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara.
Morske alge su čudo koje svakodnevno deluje
Prednosti uključivanja morskih algi u vašu optimalnu ishranu su širokog raspona: produženi životni vek, poboiljšanje imunog sistema, revitalizacija kardiovaskularnog, endokrinog, digestivnog i nervnog sistema, kao i ublažavanje manjih bolova i tegoba. Nije čudo stoga da su morske alge deo tradicionalne ishrane svih priobalnih kultura, uključujući Japan, Koreju, Kinu, Island, Švedsku, Vels, Škotsku, Havaje i ostrva Južnog Pacifika, kao i među svim narodima koji su imali trgovinski kontakt sa priobalnim kulturama. Sve morske alge su bogate vlaknima. Alge koje spadaju u familiju braon algi imaju takođe visok sadržaj algina. Svaka morska alga sadrži širok raspon esencijalnih hranljivih materija, uključujući enzime, nukleične kiseline, amino kiseline, minerale, elemente u tragovima i A,B,C,D,E i K vitamin komplekse. Morske alge pružaju nam životnu energiju i one su savršen provodnik električnih impulsa kroz nerve.

Dobrobit konzumiranja morskih algi

Sjajnija kosa, blistavija koža, manje smetnji pri varenju, obnovljena energija i izdržljivost, obnavljanje seksualnog nagona, i ponovno probuđeno životno zadovoljstvo- biće primetni nakon otprilike 13 nedelja. Morske alge ojačavaju curkulaciju, balnsiraju krvni pritisak, smanjuju holesterol, izgrađuju zdrav krvotok, povećavaju kontrakcijsku moć vena i srčanog mišića, obnavljaju i pojačavaju srčanu efikasnost, neguju i produžavaju životni vek srčanog mišiča, i pomožu u ritmičkom radu srca u svim aspektima: fiziološkom, emocinalnom i energetskom.

Morske alge sadrže veoma zdrav natrium

Kako alga sa tolikom količinom natrijuma (svi znamo da so podiže krvni pritisak) može biti dobra za srce i čak hipotenzivna, odnosno sposobna za smanjivanje krvnog pritiska? Ne treba kriviti natrijum za visok krvni pritisak. Ali možda možemo okriviti natrijum hlorid. Kuhinjska so može bit krivac. Ali kuhinjska so sadrži šećer, aluminumske soli, i nekoliko drugih agensa kao i natrijum hlorid. Ovo je neprirodna slana kombinacija i ona izaziva kardiovaskularni pritisak.  Natrijum koji se prirodno pojavljuje u morskim algama obnavlja naše unutrašnje stanje bogatom slanom hranljivošću, kao amnitski fluidi naše embrionalne prapostojbine. Ovaj natrijum smanjuje tenziju u krvnim sudovima koji su oslabljeni pogrešnom slanom sredinom odnosno kuhinskom soli. Morske alge su divan zeleni saveznik kada se lečite probleme srca uključujući aterosklerozu, hipertenziju, slabu cirkulaciju, varikositete, infekcije srca, potisnuta osećanja i osećaj samokrivice.

                                       Morske alge



   MORSKE ALGE, morsko povrće – zeleniš su mora, ima ih oko 21 vrste koje se koriste u svakodnevnoj ishrani u Japanu. Veoma su ukusne i korisne zbog efekta pročišćavanja tela.
    Sadrže pravu riznicu hranljivih materija: proteine (više u crvenim nego u smedim), malo masnoća, ugljene hidrate, mnogobrojne minerale i oligoelemente (svih 77 koliko ih je i umorskoj vodi), bogate su vitaminima A, B1, B2, B6, C, E i D, mastima, glucidima, hlorofilom i najveći su izvor joda. Sadrže i male količine omega-3 masne kiseline. Sadrže i posebne vrste biljnih vlakana sa zanimljivim svojstvima. One su prirodna hrana, dobra za zdrav život, ali i lek koji je priroda podarila.Treba ih koristiti u malim količinama u svakodnevnoj upotrebi kao dopunu redovnoj ishrani. Alge se u uravnoteženoj ishrani koriste zajedno sa žitaricama i povrćem. Pripremaju se na razne načine (sveže su najzdravije): kuvane u vodi, pržene na ulju, pečene u pećnici ili se dodaju jelima kao začin u prahu. Deluju kao pravi induktor proizvodnje hormona. Bez joda ne može da funkcioniše razmena materija i energije u organizmu.
    Sadržaj ovog teksta ima informativni karakter, koji treba da prikaže morske alge u ishrani ljudi, ko i lečenje pojedinih bolesti kod njih.

    Alge se prema boji dele u četiri grupe:
    - smedje,
    - zelene,
    - crvene,
    - tamnoplave.


 Tamne i ljubicaste alge daju jedinstven ukus i boju pa su tradicionalno korišcene za jačanje bubrega, creva, digestivnog trakta, reproduktivnih organa, za rastvaranje masti i holesterola.
    Kod nas su zastupljene u makrobiotičkoj i vegeterijanskoj ishrani.
    Pripremaju se na razne načine: kuvanje u vodi, prženje na ulju, pečenje u pečnici ili se dodaju jelima kao začin u prahu. Za početnike se preporučuju arame i kombu alge jer imaju blag i neutralan ukus. Alge se jedu povremeno, nekoliko puta u nedelji ili svakog dana u vrlo malim količinama. Vakame, kombu i hidziki alge koriste se u malim kolicinama, uglavnom u domaćoj supi i u kombinaciji sa korenastim povrćem ili sa celim zrnima soje. Kombu, nori i vakame alge obično se koriste sa žitaricama, mahunarkama i u supama. Hidžiki i arame alge se koriste u kombinaciji sa korenastim, glavičastim i lisnatim povrćem. Dugo kuvanje menja njihovu boju, miris i ukus polako išcezavaju, ali to ih pravi mekšim i lakše svarljivim.
    Proporučuju se anemičnim osobama, dijabetičarima, ljudima sa lošom cirkulacijom i sa reumatičnim tegobama.
    Lekovita svojstva: poboljšavaju varenje i resorpciju, jačaju srce, bubrege i nervni sistem. Imaju antibakterijsko i antivirusno dejstvo. Preporučuju se za eliminaciju toksina kod osoba koje su konzumirale veće količine namirnica životinjskog porekla, kod zapaljenja zglobova, za regulisanje pritiska i kod lečenja hemoroida, proširenih krvnih sudova i drugih oboljenja vena i različitih tumora. Deluju preventivno i na dekalcifikaciju i zaustavljanje arteriosklerotičnih procesa.
    Neke od morskih algi imaju i sastojke s pozitivnim osobinama: povećanje prenosa i iskoristljivost hranljivih sastojaka iz namirnica (vitamina i drugih dodataka) i povezuju se s teškim metalima koji su dospeli u organizam i izbacuju ih.


    Posebna informacija: morske alge preobraćaju neorganske minerale u organske soli koje se spajaju sa aminokiselinama. One alkalizuju krv čisteći lošu masnoću i sluz. Angilska kiselina koje ima u kombu i vakama algama transformiše teške metale u crevima u neškodljive soli koje se izbacuju putem stolice.

    Lekovita svojstva: odlični su čistači organizma, poboljšavaju kvalitet krvi, varenje i resorpciju. Preporučuju se za eliminaciju toksina kod osoba koje su konzumirale vece kolicine namirnica životinjskog porekla, kod zapaljenja zglobova, za regulisanje pritiska i kod lecenja hemoroida, proširenih i drugih oboljenja vena i razlicitih tumora. Deluju preventivno i na dekalcifikaciju i zaustavljanje arterioskleroticnih procesa.

                                       Najpoznatije morske alge





Agar-agar alga beličasti želatin dobijen od jedne vrste morske prozirne spužvaste alge. U promet se isporučuje u obliku praha, pahuljica i štapića. Koristi se za izradu kantena, za želiranje umesto gustina i skroba, za pripremu aspika i umaka za povrće i sl. Prašak se potopi 1 sat u vodi, posle čega se ocedi i kuva 5-10 minuta u 2 dl voćnog soka, od čega se dobija voćni žele (u koji se dodaje voće).

                         Arame alga


Arame algasmeđe je boje, slatkastog ukusa i slabije teksture Može se koristiti kao mali garnirung. Suši se i seče na tanke rezance. Sadrži kalcijum i natrijum. Kupuje se u osušenom stanju. Pre kuvanja treba je isprati u 2-3 l vode i natopiti. Uglavnom se dinsta sa korenastim povrćem, tofuom ili sojom. Koristi se za pripremu začina, umaka, kao dodatak. Kuva se 30-40 minuta. Kuvana ima izgled tamnozelene boje
Lekovita svojstva: za lečenje tireoidne žlezde i povišenog krvnog pritiska, snižava krvni pritisak.


                                                                      Dulse alga


Dulse alga – Veoma je bogata gvožđem. U promet dolazi obično u trakama ili prahu, prosušena. Pre korišćenja treba je isprati. Koristi se za supe, čorbe, salate i sa drugim povrćem kao dodatak hrani (začin) i kao ukras. Skuvana alga je crvenoljubičaste boje. Kuva se 5-10 minuta.




 Hidžiki                (hiziki) alga 

Hidžiki (hiziki) alga – tamnobraon je boje, izgledaju kao maleni rezanci. Sušenjem postaje crna. Jako je žilava. Veoma je bogata kalcijumom (sadrži 14 puta više od mleka), gvožđem, manje fosforom, jodom, natrijumom i vitaminima A, B1, B2 i PP.
Koristi se za pripremu jela na razne načine, sama i sa drugim povrćem i u supama i salatama. Odlična je kao garnirung za proprženo korenasto povrće (pečena ili kuvana). Pre korišćenja treba je isprati 2-3 puta ili potopiti 15 minuta u vodi. Vreme kuvanja je 30-45 minuta. Skuvana alga je crne boje. Poslužuje se sa domaćim umakom.
Lekovita svojstva: reguliše krvni pritisak, olakšava varenje i asimilaciju hrane, jača creva, pročišćava krv i kosi daje sjaj. Dobra je za anemiju i cirkulaciju.


                                                                   Kombu alga

Kombu alga – tamnozelene je boje, široka, debela i širokih listova. Suši se 2 godine pre nego stigne u promet. Sadrži alginičnu kiselinu koja pomaže oslobađanju viška holesterola iz krvi. Koristi se za bujone, u čorbama, kao zasebno jelo i za kuvanje sa drugim povrćem (naročito mahunarkama) i sa žitaricama, kao dodatak jelima (začin), desertima i sl. Pre upotrebe treba je isprati u 2-3 vode ili potopiti 3-5 minuta. Veličine je oko 5x5 cm. Kuva se oko 40 minuta. Kuvana alga je zelene ili crne boje. Imaju blagi i neutralni ukus i posipaju se po već pripremljenom jelu.
Lekovita svojstva: protiv nervne napetosti, olakšava varenje i ubrzava rad creva, reguliše krvni pritisak, uklanja radijaciju iz organizma, deluje antikancerogeno. Jača krvnu sliku.
 

                                                          Nori alga             

Nori alga (Porphyra) – sitna crvena alga od koje se formiraju tanki listovi sušene alge koji su tamnoljubičaste ili crne boje i u tom obliku se nalazi u prometu. Ima prijatan miris. Hranljiva vrednost: 25-35% proteina suve mase (oko 75% se može svariti. Dva lista ove alge sadrže jednako vitamina A kao 45 g spanaća, vitamina B2 (kao 50 g mesa), kalcijuma i gvožđa (kao 2 dl kravljeg mleka). Tostira (prži) se iznad plamena dok ne pozeleni. Koristi se za garniranje, uvijanje kuvanog tradicionalnog jela od pirinča (suši), testa, pirinčanih kuglica, a izmrvljena se koristi za posipanje preko jela (žitarica, povrća, testenina) ili se dodaje u supe u vidu komadića i za salate. Može se zagrejati na tiganju za 1 minut.Lekovita svojstva: protiv arteroskleroze.


                                                             
    
 Vakame, Wakame                 


Vakame, Wakame (Undaria pinnatifida) – sastavni je deo tradicionalne kuhinje jugoistočne Azije (u miso supama). Alga je u svežem stanju sivosmeđa, a kuvanjem postaje zelena. Bogata je proteinima, mineralima: jodom, kalcijumom, gvožđem i vitaminima A, B i C. Koristi se osim misa, kao dodatak supama, žitaricama, mahunastom povrću i salatama, u pripremi sa dinstanim povrćem i ribama.
Pre upotrebe treba je isprati sa 2-3 l vode ili potopiti 3-5 minuta. Vreme kuvanja je 5-10 minuta.
Lekovita svojstva: pročišćava krv, jača imunosistem, ima snažno antibakterijsko delovanje. Poseduje i komponentu karotenoid fukosantin (Fucoxathin) koja podstiče gubitak težine i utiče na oksidaciju masnih kiselina i proizvodnju toplotne energije u mitohondrijama masnog tkiva. Mitohondrije ćelija pretvaraju šećer i masne kiseline u energiju i imaju glavnu ulogu u regulisanju metabolizma. Istovremeno fukosantin deluje i protiv dijabetesa.

         Vakame,Wakame 

način pripreme:
Vakame alge treba brzo oprati pod hladnom vodom kako bi skinula površinska prašina, a zatim namočiti i ostaviti da stoje 3-5 minuta (poslednju vodu od namakanja možete ostaviti i koristiti u kuvanju). Kada omekšaju vakame alge treba raširiti i isprati. Vakame tada možete dodati glavnom jelu i na laganoj vatri kuvati još desetak minuta. 

Vakame alge su dovoljno slane i ne treba ih prelivati. Posle namakanja vakame dobijaju lepu staklastozelenu boju. Da bi se zaista dobro skuvale potrebno ih je stručno tranžirati.
Namočene, omekšane vakame alge prerežite po sredini uz debelu žilu. Mekane vanjske delove narežite na komade za jedan zalogaj, a tvrdu žilu vrlo sitno naseckajte da se može ravnomerno kuvati.

Vakame alge su neizostavan sastojak miso supa, a kao dodatak odlično odgovaraju i uz obično povrće. Vakame se mogu i pržiti u dubokom ulju i takve su same za sebe lagan obrok. Ako se zapeku i izmrve u prah, u kombinaciji sa susamom, odličan su začin za mahunarke i žitarice.

napomena:
Već dugi niz godina sarađujemo sa japanskom kompanijom Mitoku i ponosni smo što možemo da domaćem tržištu ponudimo proizvode majstorske proizvodnje kao što je Onozaki mugi miso, susamovo ulje, japanski čajevi i alge... Duboko saosećamo sa japanskim narodom koji je zadesila prirodna i nuklerna katastrofa. Nakon ovog događaja prilogodili smo način saradnje, u skladu sa novonastalim uslovima: za neke proizvode smo promenili dobavljača, neke proizvode više ne uvozimo a svi oni japanski proizvodi koje trenutno imamo u ponudi prošli su stroge japanske a zatim i domaće laboratorijske analize i u potpunosti su ispravni.

za one koji žele da znaju više:
Vakame su jedina vrsta algi koja se uzgaja i u prirodi, i veštački. Nakon što su naučnici uspeli da rastumače kompleksan životni ciklus vakame alge, započeto je sa uzgajanjem izdanaka ovih algi u velikim rezervoarima, da bi kasnije bile presađene i nastavile svoj rast na okeanskom dnu. Svrha ovakvog procesa bila je  da omogući mladim vakame algama, koje su veoma osetljive, da u što većem broju peržive kritični period svog rasta. Zrele biljke se beru u martu i aprilu mesecu, najčešće mašinski, a zatim suše toplim vazduhom.

Po boji ukusu i sastavu slične su alariji, morskoj algi koja se može naći po celom svetu, a deo je tradicionalne škotske, irske i severnoevropske kuhinje.

U nastavku možete pročitati i jedan jednostavan recept sa vakame algama. Prijatno!

2 šolje natopljenih vakame algi
1 glavica crnog luka srednje veličine
voda u kojoj su bile natopljene alge
2 kašičice tamarija

Vakame alge brzo isprati hladnom vodom, pa ih potopiti u hladnu vodu i ostaviti 2-3 min. Zatim ih narezati na komade od 2,5 cm. U lonac staviti naseckan crni luk i prekriti vakame algama, te preliti vodom u kojoj su se prethodno vakame alge natapale. Kuvati sve dok voda ne proključa, smanjiti temperaturu, kuvati 30 min dok vakame ne omekšaju, dodajte 2 kašičice tamarija, pa kuvati još 15 min.



        

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

Ishrana i zablude


često se može čuti „rakija pomaže varenju“ ili da je „jedan topao obrok dnevno je obavezan“. Bečki lekar Hademar Bankhofer objašnjava da su ovakve i slične „mudrosti“ zapravo zablude o ishrani i nemaju nikakvo utemeljenje u nauci.
Što se tiče jednog obaveznog toplog obroka dnevno, bečki stručnjak objašnjava da za takvu tvrdnju ne postoji dokaz. Nema nikakve veze da li se hrana unosi u toplom ili hladnom stanju, jer se jelo u želucu ohladi na telesnu temperaturu. Pre nego što je čovek otkrio vatru, hranio se hladnim obrocima. Ipak prema najnovijim saznanjima, dva do tri puta nedeljno bilo bi korisno uneti toplu hranu jer bioaktivne materije imaju bolje dejstvo.
Jedna jabuka na dan ne zadovoljava dnevnu potrebu za vitaminima kao što se misli. Danas se jabuke beru dok još nisu sazrele, pa sazrevaju naknadno pri čemu se stvara mnogo manje vitamina i minerala. Osim toga, jabuka otvara apetit i da bi došlo do zasićenja potrebno je pojesti tri jabuke odjednom.
Istina je, kaže Banhofer, da rakija suzbija osećaj nadutosti direktno posle obroka, zato što podstiče proizvodnju želudačne kiseline i ubrzava pražnjenje želuca. Međutim, hrana se unošenjem rakije vari sporije a ne brže, zato što se organizam najpre bavi razgradnjom alkohola. Osim toga, alkohol sadrži mnogo kalorija.
U mnogim starim zdravstvenim priručnicima još uvek se može naći savet da čaj od kamilice treba koristiti kod bolova u grlu i upale očiju. Bečki lekar Hademar Bankhofer smatra da je to jedna opasna zabluda jer cvetovi kamilice isušuju sluzokožu i pojačavaju upalu, a delići prašine od kamilice mogu da izazovu alergiju. Za vise detalja o ovoj temi     --------->Procitaj ovde<----------

Neistine o holesterolu

Već dugi niz godina, sa svih strana bombardovani smo informacijama da holesterol nanosi  ogromnu štetu našem

 organizmu.  Ukoliko želimo da ostanemo zdravi, moramo drastično da smanjimo unos masnoća životinjskog porekla  : mleka, putera, sira, pavlake i drugih, savetuju lekari. Da li je to zaista tako? Izgleda da nije.




Zabluda mitskih razmera?
Sve je više lekara i naučnika koji tvrde i da je reč o zabludi velikih razmera. Da podsetimo na, nesumnjivo najveće istraživanje ikad sprovedeno od strane Svetske zdravstvene organizacije, projekat  MONICA (Multinacional Monitoring of trends and determinants in Cardiovascular disease – multinacionalno praćenje ključnih faktora za razvoj kardiovaskularnih bolesti).Ovo istraživanje koje je sprovedeno osamdesetih  godina prošlog veka, imalo je za cilj da se istraži veza između pojave kardiovaskularnih boleeti i holesterola. Ta veza nikada nije dokazana,  iako je ovo istraživanje, tokom više od 10 godina, sprovedeno u 21.-oj zemlji širom sveta, na najvećem mogućem uzorku ikada: u njemu je učestvovalo 10 miliona žena i muškarca!Iako su rezultati tog dugoročnog i basnoslovno skupog istraživanja bili savršeno jasni, brzo su pometeni pod tepih, jer nisu bili u skladu s onim što je Svetska zdravstvena organizacija (SZO) očekivala da dobije kao rezultat. Istina je odavno poznata, ali se krije u korist nekih drugih, po svemu sudeći, znatno isplativijih “istina”.
Budući da je holesterol nepravedno proglašen glavnim uzročnikom bolesti srca i krvnih sudova,  medicinska struka krenula je s preporukama da masnoće životinjskog porijekla treba izbaciti iz ishrane. Umesto njih, naveliko se preporučuju industrijski prerađenia biljna ulja. Puter je  zamenjen margarinom, savetuje se izbegavanje sira, kajmaka, pavlake…


Pravi uzrok bolesti srca nije holesterol

Rezultate SZO-ove MONICA studije o nemogućnosti povezivanja kardiovaskularnih oboljenja s holesterolom, potvrđuje i dr. Dwight Lundell, ugledni kardiohirurg koji je tokom 25 godina obavio više od 5.000 operacija na srcu. Pozivajući se na naučna  istraživanja sprovedena poslednjih godina, kao i lično bogato kliničko iskustvo, dr. Lundell tvrdi da je glavni uzrok bolesti srca i krvnih sudova upalni proces koji nastaje u arterijama, kao posledica ishrane koja sadrži nedovoljno zasićene  masnoće. Drugim rečima, ono što nanosi veliku štetu našim krvnim sudovima jesu biljna ulja sa velikim udelom omega-6 masnih kiselina, kakva su  suncokretovo, sojino i kukuruzno, ali i prekomerno konzumiranje proizvoda s velikom količinom brašna i šećera. Jer, kako tvrdi dr. Lundell, medicina je napravila užasnu grešku kada je savetovala da se izbegavaju zasićene masti i da se umesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Ove, davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije gojaznosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku, nadmašili svaku drugu pošast u istoriji čovečanstva.  Iako aterosklerotski plak (masno-vezivna naslaga u zidu arterije), sadrži vrlo malu količinu holesterola, i uprkos činjenici da se te naslage pretežno sastoje od višestruko nezasićenih masnoća, propagandna mašinerija uspešno je odradila svoj zadatak.Većina ljudi u današnje vreme slepo sledi službeno preporučenu  ishranu koja je siromašna zasićenim mastima i bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljenim hidratima, ne znajući da upravo takva ishrana nanosi veliku štetu našim krvnim sudovima. Takvom neznanju ne treba se čuditi, uzmemo li u obzir da je društvo u kojem živimo prioritetno vođeno  željom za unosnom zaradom. Žalosno ali istinito - industriji lekova zdrav čovek je najneunosniji, a statini, lekovi za snižavanje holesterola, pripadaju grupi najprodavanijih na svetu. U skladu s tim, nije teško uočiti  vezu između industrije hrane i industrije lekova. Proizvodnja "zdrave hrane" koja ljude čini bolesnima, savršeno je isplativa jednima i drugima.

Prava uloga holesterola
 
Waltre Hartenbach, autor knjige ''Laž o holesterolu", obavljene nedavno u Hrvatskoj,  govori o  pravoj prirodi holesterola i njegovoj ulozi u ljudskom organizmu. On tumači da je holesterol - koga se svi toliko boje, verujući da je reč o supstanci koja našem organizmu nanosi velike štete - zapravo osnovna je gradivna materija ćelijskih membrana svih tkiva, neophodna je za normalan rad organizma. Budući da holesterol ima udela kod stvaranju hormona, vitamina A, D i E, žučnih kiselina, njegovo snižavanje direktno vodi slabljenju vitalnosti i plodnosti, poremećajima kod  izgradnje kostiju i muskulature, kao i ozbiljnim poremećajima u metabolizmu elektrolita koji, što ima za psoledicu ozbiljne srčane i neurološke poremećaje. Sudeći po rezultatima brojnih istraživanja, dijeta koja savetuje redukciju masnoća i holesterola, nema nikakav efekat na bolesti srca i krvnih sudova. Bilo bi krajnje vreme da mit o holesterolu proglasimo onim što jeste: jednom od najvećih zabluda našega vremena, kao i da svoje navike u ishrani najzad uskladimo sa zdravim razumom. Ukoliko želimo zaista da budemo  zdravi, moraćemo da se vratimo tradicionalnoj ishrani koja se bazira na unosu zasićenih masti. Zasićene masti jačaju imunološki sistem i sprečavaju pojavu mnogih bolesti. Njihove masne kiseline po prirodi su antigljivične, antivirusne i antimikrobne.  One sprečavaju osteoporozu, hrane mozak,  osiguravaju pravilan rad nervnog i endokrinog sistema. Uz sve navedeno, pouzdano snižavaju rizik od bolesti srca i krvnih sudova . Ishrana  bogata prirodnim masnoćama nije štetna po zdravlje. Naprotiv,  takva ishrana je zdrava i višestruko korisna.U svakom slučaju, smanjenje unosa ugljenih hidrata  i povećanje unosa prirodnih masnoća poput onih iz domaceg mleka,sira,putera,dugorocno ce vas zastititi od mnogih bolesti i poseta lekarima.



Hleb nije neprijatelj dijete?


Hleb je dugo bio na lošem glasu kao glavni neprijatelj vitkog stasa, ali stručnjaci sada tvrde kako i hleb može biti itekako zdrav.
Britanska nutricionistkinja Ani O’Konor tvrdi da hleb ispunjava više od 10 odsto potreba za belančevinama, folatima i gvožđem. Stručnjaci ističu da hleb sadrži mnogo vlakana, ali samo onaj integralni, zobeni, raženi i kukuruzni. Oni su bogati i mineralima i vitaminima, naročito onima iz grupe B.
Boja nije pouzdan pokazatelj kvaliteta hleba, jer su tamni hlebovi često obojeni karamelom. Najtvrđi i najžilaviji hleb je ujedno i  najzdraviji.
Stručnjaci napominju da hleb ne goji ako se jede u razumnim količinama, odnosno 200 do 300 grama na dan. Iako ljudi na dijeti izbegavaju hleb misleći da je on visokokaloričan, u pitanju je zabluda. Ne gojimo se od hleba, već od onoga što mažemo na njega.

Krompir ipak ne goji?


Novo istraživanje negira vezu između jedenja krompira i gojaznosti ili dijabetesa tipa 2.
Centar za preliminarna istraživanja iz San Dijega objavio je rezultate istraživanja koje pokazuje kako korišćene krompira u ishrani nije povezano s razvojem gojaznosti, dijabetesa tipa 2 ili povišenog nivoa C reaktivnog proteina (CRP) koji ukazuje na sistemske upale. Ta su saznanja ispravna, pod uslovom da su ostali faktori, poput dobi, pola, rase ili nivoa obrazovanja, uzeti u obzir i kontrolisani. Naime, prethodna istraživanja su zanemarivala uticaj demografskih faktora koji su mogli uticati, pa čak i zbuniti istraživače.
Istraživači su ispitali i analizirali dnevni unos hrane i zdravstvene kartone na uzorku od 5800 odraslih osoba u dva vremenska perioda. Nakon što su uzeli u obzir i demografske varijable, istraživači nisu pronašli nikakvu vezu između učestalosti konzumacije krompira i gojaznosti, dijabetesa ili povišenog nivoa C reaktivnog proteina.



Organska i GMO hrana:


Dok jedni u genetski modifikovanoj hrani vide logican i nužan razvoj nauke i njene primene u poljoprivredi, drugi je, zalažuci se za organsku hranu, osporavaju, tvrdeci da je štetna za zdravlje ljudi. Gde je istina?


Da li je GMO hrana opasna po zdravlje? – pitali smo dr Gordanu Šurlan- Momirovic, profesorku Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu i šeficu Katedre za genetiku i oplemenjivanje biljaka.

Sa naucne tacke gledišta, ne bih mogla da kažem da su geneticki modifikovani organizmi, koji se koriste u ishrani ljudi i kao stocna hrana, opasni po zdravlje, otrovni ili da ih treba zabraniti. U poljoprivredi postoje tri vrste proizvodnje, konvencionalna, organska i biotehnološka, koja se zasniva na genetski modifikovanim organizmima i biljkama. Nauka je iskorišcena da bi dala adekvatan odgovor na sve veci broj stanovnika na našoj planeti i narasle potrebe za hranom. Ali, sa druge strane, ne mogu da kažem ni da je GMO hrana stoprocentno sigurna, jer danas ništa nije sigurno. Pa i konvencionalno proizvedena hrana nije sto posto sigurna zbog pesticida, antibiotika i drugih štetnih materija. U ovoj cinjenici se ogledaju prednosti GMO hrane, jer u sebi ne sadrži pesticide zbog svoje povecane otpornosti na štetne mikroorganizme i insekte.

Koje se sve vrste namirnica proizvode upotrebom genetskog inženjeringa?
Danas se u svetu mogu kupiti i koristiti mnogobrojni GMO proizvoda, poput soje, paradajza,pasulja, krompira, kukuruza, tikvica, pšenice, pirinca, pamuka, repice…, kao i njihovih derivata – skroba, sirupa, stocne hrane… Prema odredbama zakona Evropske unije, GMO hranu bi trebalo ispitivati pet godina pre izdavanja dozvole za upotrebu. U stvarnosti se te dozvole dobijaju nakon dve godine. Takode, proizvodi koji sadrže genetski modifikovane sastojke u vecem procentu od 0,5 odsto, moraju biti vidno oznaceni. Medutim, to se retko cini, iz bojazni da bi potrošaci te proizvode mogli bojkotovati.

Da li je kod nas GMO hrana dozvoljena?
Upotreba GMO hrane u Srbiji je zakonom zabranjena. Amerikanci su investirali u razvoj genetickog inženjeringa, poznatijeg kao agrobiznis, sa glavnim motivom da od toga profitiraju. I naravno da danas vrše pritisak na male zemlje da ukinu zakonsku zabranu i dozvole uzgajanje GMO biljaka. Koliko znam, uskoro cemo i mi ublažiti postojeci zakon.

Ali to ne znaci da se kod nas ne obavljaju eksperimenti sa genetski modifikovanim organizmima, zar ne?
U Srbiji se vec godinama obavljaju naucni eksperimenti sa genetski modifikovanim mikroorganizmima, kukuruzom i sojom. Mi imamo dovoljno naucnog kadra, ali nemamo odgovarajuce laboratorije. Ipak, glavni problem u Srbiji je to što naše stanovništvo nije dovoljno obrazovano, što mediji nisu na pravi nacin informisali javnost o GMO hrani, pa su ljudi zbunjeni. Ima cak i manipulacija, kao što je velicanje organske proizvodnje hrane, sa ciljem da se GMO hrana unizi ili proglasi opasnom. A zapravo, sa razvojem nauke, i organska poljoprivreda ce koristiti genetski modifikovano seme, pogotovo ono otporno na viruse!

Znaci li to da ne treba odbacivati GMO hranu?
Naravno, ali sve treba da bude pod kontrolom i regulisano zakonom. GMO hrana je takode jedna vrsta selekcije u poljoprivrednoj proizvodnji.Biotehnologija ce sve više da se koristi u ishrani.

U cemu je prednost GMO hrane?
Najveca njena prednost je u skracivanju procesa selekcije. Za klasicnu selekciju sorti i hibrida potrebno je najmanje 10 godina, a genetskim modifikacijama to vreme se znatno skracuje. Zatim, gajene GMO biljke su otpornije na insekte, parazite i korove, pa se time smanjuje upotreba pesticida. Osim toga, GMO biljke stvaraju vlastite toksine i supstance, koje uništavaju viruse. Da pomenem i cinjenicu da su pojedine GMO biljke, važne za ljudsku ishranu, obogacene korisnim materijama i vitaminima. I najzad, prinosi GMO gajenih kultura su veci, sa dužim periodom sazrevanja i produženom svežinom.

A koji je njen najveci problem?
Najveci problem sa GMO hranom je potencijalna opasnost da se izazovu alergije, da GMO biljke budu alergeni. Takode, važno je da se ne proizvode biljke rezistentne na antibiotike, jer to bi znacilo da bi i ljudi koji ih koriste postali otporni na antibiotike. Potencijalna opasnost postoji i u lancu ishrane! Da se gen za otpornost ne ubaci u neku divlju vrstu, neki korov, koji ce postati otporan na herbicide i insekticide i tako zauzeti prostor na štetu gajenih biljaka.


Koji su argumenti “za” i “protiv” kada govorimo o organskoj hrani?
Branko Cicic: Objektivno, postoje svi razlozi za organsku hranu, a nijedan protiv! Mnogi ljudi kupuju organsku hranu, jer im je ukusnija nego neorganska. Organsko voce i povrce rastu sporije i imaju niži sadržaj vode (i do 30 odsto više suve materije), što doprinosi punijem ukusu hrane. Organska hrana sadrži više vitamina C i glavnih minerala – kao što su kalcijum, magnezijum, gvožde i hrom, kao i antioksidante koji sprecavaju pojavu kancera. Organsko mleko ima prirodno više omega-3 masnih kiselina, vitamina E, A (beta karotena) i drugih antioksidanata.

Poslednjih godina, sve cešce se mogu cuti upozorenja da je vecina namirnica “obogacena” aditivima.
B. C.: Samo 32 od 290 prehrambenih aditiva odobrenih u EU, dozvoljeni su u organskoj hrani. Medu onima koji su zabranjeni su hidrogenizovane masnoce, aspartam i monosodium glutaminat, koji su povezani sa zdravstvenim problemima. Najbolji nacin da izbegnete pesticide jeste da jedete organsku hranu, jer su zabranjeni u njenoj proizvodnji. U Evropskoj Uniji više od 40 odsto ukupne kolicine neorganskog voca, povrca i hleba sadrži otrovne pesticide. Na primer: sve pomorandže, 90 odsto hleba, 72 odsto grožda, 95 odsto krušaka….

U kojoj meri je proizvodnja organske hrane u skladu sa principima ocuvanja životne sredine?
B. C.: Sve organske farme i hrana se inspekcijski proveravaju najmanje jednom godišnje. Organska poljoprivreda ima najhumanije uslove za život životinja. Smanjuje zagadenje usled prskanja, proizvodi znatno manje ugljen-dioksida…

Koje oznake treba da ima proizvod iz ove kategorije?
B. C.: Organski proizvod mora da ima sertifikat izdat od akreditovanog tela. Hrana u ambalaži ima još i znak “bio”, “eko” ili “organik”, a domaci proizvod i nacionalni znak.

Koje uslove poljoprivrednici moraju da ispune da bi mogli da proizvode organsku hranu?
B. C.: Pre svega, moraju da imaju cisto zemljište, udaljeno od potencijalnih zagadivaca. Osim toga, podrazumeva se da se u proizvodnji ne koriste sinteticka dubriva, herbicidi i pesticidi, kao i da se stoka i živina hrane organskim namirnicama.

Kakva je buducnost organske hrane kod nas?
B. C.: U našoj zemlji, organska hrana se proizvodi na oko 0,3 odsto poljoprivrednog zemljišta. Srbija je kao stvorena za proizvodnju organske hrane, a to je zamajac koji ce pokrenuti sve ostale privredne grane.

Da li naši gradani mogu sebi da priušte ovu vrstu hrane, koja je prilicno skupa?
B. C.: Narod koristi termine “zdrava” ili “neprskana” hrana, i kad god može, kupuje je. U Evropi je ona skuplja svega 20-30 odsto u odnosu na konvencionalnu hranu. Taj trend ce uskoro krenuti i kod nas.

            Avokado deblja. Ne !

Iako avokado sadrži veliku količinu masnoća,one su neza-
sićene,što je za vas dobro.Avokado je bogat vitaminima i
mineralima,sadrži visok procenat belančevina i ulja pa je 
dobar izvor energije.


 Kora voća i povrća se mora pre   
    konzumiranja oljuštiti Ne !


Kora sadrži najveću količinu vlakana i vitamina C, Ooerite,ili obrišite voćei pivće.Ako baš morate
oljuštiti voćku,potrudite se da sačuvate sloj tik ispod kore!


Povrće pre smrzavanja treba
             blanširati. Da!

Blanširanje uništava enzime koji izazivaju promenu boje, ukusa i izgleda povrća.
Blanširanjem se iz povrća istiskuje vazduh,
što mu daje svetliju boju pa zato umanjuje penu
koja se javlja pri kuvanju.

 
                                              Crveni pasulj može biti otrovan Da!

Sirovi crveni pasulj sadrži otrovne supstance,ali se one uništavaju u procesu konzerviranja (kuvanja).
Zato nedovoljno kuvan crveni pasulj izaziva probleme u toku varenja.Pre pripreme konzervirani pasulj dobro operite,a suvi obavezno potopite u vodi i ostavite da odstoji preko noći i obavezno dobro skuvajte.

         Ne postoji jestivo cveće Ne!

Cvetovi tikvice se mogu pohovati ili od njih možemo praviti salate.Ružine latice se koriste kao jestivi ukrasi,
za spravljanje soka a u nekim krajevima prave slatko od
ruža


          Više proteina ne znači više mesa

                                                                        Meso, mleko i njihove prerađevine su najčešće jedine stavke na spisku kada je potrebno povećati unos proteina. Nutricionisti naglašavaju da je to potpuno pogrešno jer postoje brojne namirnice biljnog porekla koje obiluju traženim materijama.


Proteini su važan deo ljudske ishrane i stručnjaci sve češće podsećaju da oko 15 odsto dnevnog unosa hrane treba da čine namirnice bogate belančevinastim materijama. Istovremeno, sa svih strana stižu vesti da je po zdravlje veoma štetno jesti velike količine mesa, a zanemarivati sveže voće i povrće.
Kako onda, pitaju se mnogi, balansirati svoju ishranu da proteina bude dovoljno, ali da to ne bude hrana koja će narušiti zdravlje?
Veoma lako, uzvraćaju dijetolozi i navode kikiriki, grašak, avokado, kokos, cveklu, ovas i integralni pirinač kao samo neke od odličnih, biljnih izvora belančevina.

Svež ili smrznut grašak je bogat vlaknima, vitaminima K i C, mineralima. Oko pet odsto njegove mase čine visokovredne proteinske materije. Ipak, kako bi telo bilo snabdeveno svim amino kiselinama tokom dana trebalo bi uneti i nešto sira ili neke druge „proteinske" namirnice. 
Resveratrol, antioksidant koji štiti srce, a ima ga u crnom vinu takođe se u priličnim količinama nalazi i u kikirikiju.


Puter od kikirikija sadrži čak 28 odsto belančevina, a tu su i važne mononezasićene masnoće koje na isti način štite srce od kardiovaskularnih bolesti.
Karakteristika azijske kuhinje je kokosov orah ili kokosovo mleko u slanim jelima. Stručnjaci, međutim, ističu da nije važno da li je reč o poslastici sa kokosovim brašnom ili slanom zalogaju, ali prednost, naravno, uvek daju svežim, termički neobrađenim aromatičnim parčićima ili mleku
Integralni pirinač, iako prvenstveno namirnica bogata ugljenim hidratima, sadrži priličnu količinu vlaknastih i proteinskih materija.



Osim proteina, u avokadu ima dosta vlakana, koja olakšavaju probavu. Iako je to neuobičajeno za voće, zeleni plodovi sadrže ugljene hidrate i proteine, ali i omega-6 esencijalne masnoće, što može smanjiti nivo lošeg holesterola u krvi. Količina proteina u avokadu je neznatno manja nego u punomasnom mleku.
Bogata antioksidantima među kojima se posebno ističe betanin sa antiupalnim svojstvima i sposobnošću da podstiče rad jetre.




  Cvekla je idealan izvor proteina. Samo šest manjih korenčića zameniće komad belog pilećeg mesa kada je o belančevinama reč.

 


                            Ovas.


Ovas pruža osećaj sitosti tokom više sati, sadrži mangan, selen i čak tri odsto proteina.
Zato sledeći put kada pomislite da bi trebalo pojesti nešto proteinsko, nemojte odmah krenuti put mesare.



 
   

                      

 









  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS