Sasa Markovic. Омогућава Blogger.
RSS

Mast za hemoroide

Lekovite biljke - Prirodni lekovi - Prirodne metode lečenja - Recepti i saveti za prirodno lečenje

Ishrana i zablude


često se može čuti „rakija pomaže varenju“ ili da je „jedan topao obrok dnevno je obavezan“. Bečki lekar Hademar Bankhofer objašnjava da su ovakve i slične „mudrosti“ zapravo zablude o ishrani i nemaju nikakvo utemeljenje u nauci.
Što se tiče jednog obaveznog toplog obroka dnevno, bečki stručnjak objašnjava da za takvu tvrdnju ne postoji dokaz. Nema nikakve veze da li se hrana unosi u toplom ili hladnom stanju, jer se jelo u želucu ohladi na telesnu temperaturu. Pre nego što je čovek otkrio vatru, hranio se hladnim obrocima. Ipak prema najnovijim saznanjima, dva do tri puta nedeljno bilo bi korisno uneti toplu hranu jer bioaktivne materije imaju bolje dejstvo.
Jedna jabuka na dan ne zadovoljava dnevnu potrebu za vitaminima kao što se misli. Danas se jabuke beru dok još nisu sazrele, pa sazrevaju naknadno pri čemu se stvara mnogo manje vitamina i minerala. Osim toga, jabuka otvara apetit i da bi došlo do zasićenja potrebno je pojesti tri jabuke odjednom.
Istina je, kaže Banhofer, da rakija suzbija osećaj nadutosti direktno posle obroka, zato što podstiče proizvodnju želudačne kiseline i ubrzava pražnjenje želuca. Međutim, hrana se unošenjem rakije vari sporije a ne brže, zato što se organizam najpre bavi razgradnjom alkohola. Osim toga, alkohol sadrži mnogo kalorija.
U mnogim starim zdravstvenim priručnicima još uvek se može naći savet da čaj od kamilice treba koristiti kod bolova u grlu i upale očiju. Bečki lekar Hademar Bankhofer smatra da je to jedna opasna zabluda jer cvetovi kamilice isušuju sluzokožu i pojačavaju upalu, a delići prašine od kamilice mogu da izazovu alergiju. Za vise detalja o ovoj temi     --------->Procitaj ovde<----------

Neistine o holesterolu

Već dugi niz godina, sa svih strana bombardovani smo informacijama da holesterol nanosi  ogromnu štetu našem

 organizmu.  Ukoliko želimo da ostanemo zdravi, moramo drastično da smanjimo unos masnoća životinjskog porekla  : mleka, putera, sira, pavlake i drugih, savetuju lekari. Da li je to zaista tako? Izgleda da nije.




Zabluda mitskih razmera?
Sve je više lekara i naučnika koji tvrde i da je reč o zabludi velikih razmera. Da podsetimo na, nesumnjivo najveće istraživanje ikad sprovedeno od strane Svetske zdravstvene organizacije, projekat  MONICA (Multinacional Monitoring of trends and determinants in Cardiovascular disease – multinacionalno praćenje ključnih faktora za razvoj kardiovaskularnih bolesti).Ovo istraživanje koje je sprovedeno osamdesetih  godina prošlog veka, imalo je za cilj da se istraži veza između pojave kardiovaskularnih boleeti i holesterola. Ta veza nikada nije dokazana,  iako je ovo istraživanje, tokom više od 10 godina, sprovedeno u 21.-oj zemlji širom sveta, na najvećem mogućem uzorku ikada: u njemu je učestvovalo 10 miliona žena i muškarca!Iako su rezultati tog dugoročnog i basnoslovno skupog istraživanja bili savršeno jasni, brzo su pometeni pod tepih, jer nisu bili u skladu s onim što je Svetska zdravstvena organizacija (SZO) očekivala da dobije kao rezultat. Istina je odavno poznata, ali se krije u korist nekih drugih, po svemu sudeći, znatno isplativijih “istina”.
Budući da je holesterol nepravedno proglašen glavnim uzročnikom bolesti srca i krvnih sudova,  medicinska struka krenula je s preporukama da masnoće životinjskog porijekla treba izbaciti iz ishrane. Umesto njih, naveliko se preporučuju industrijski prerađenia biljna ulja. Puter je  zamenjen margarinom, savetuje se izbegavanje sira, kajmaka, pavlake…


Pravi uzrok bolesti srca nije holesterol

Rezultate SZO-ove MONICA studije o nemogućnosti povezivanja kardiovaskularnih oboljenja s holesterolom, potvrđuje i dr. Dwight Lundell, ugledni kardiohirurg koji je tokom 25 godina obavio više od 5.000 operacija na srcu. Pozivajući se na naučna  istraživanja sprovedena poslednjih godina, kao i lično bogato kliničko iskustvo, dr. Lundell tvrdi da je glavni uzrok bolesti srca i krvnih sudova upalni proces koji nastaje u arterijama, kao posledica ishrane koja sadrži nedovoljno zasićene  masnoće. Drugim rečima, ono što nanosi veliku štetu našim krvnim sudovima jesu biljna ulja sa velikim udelom omega-6 masnih kiselina, kakva su  suncokretovo, sojino i kukuruzno, ali i prekomerno konzumiranje proizvoda s velikom količinom brašna i šećera. Jer, kako tvrdi dr. Lundell, medicina je napravila užasnu grešku kada je savetovala da se izbegavaju zasićene masti i da se umesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Ove, davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije gojaznosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku, nadmašili svaku drugu pošast u istoriji čovečanstva.  Iako aterosklerotski plak (masno-vezivna naslaga u zidu arterije), sadrži vrlo malu količinu holesterola, i uprkos činjenici da se te naslage pretežno sastoje od višestruko nezasićenih masnoća, propagandna mašinerija uspešno je odradila svoj zadatak.Većina ljudi u današnje vreme slepo sledi službeno preporučenu  ishranu koja je siromašna zasićenim mastima i bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljenim hidratima, ne znajući da upravo takva ishrana nanosi veliku štetu našim krvnim sudovima. Takvom neznanju ne treba se čuditi, uzmemo li u obzir da je društvo u kojem živimo prioritetno vođeno  željom za unosnom zaradom. Žalosno ali istinito - industriji lekova zdrav čovek je najneunosniji, a statini, lekovi za snižavanje holesterola, pripadaju grupi najprodavanijih na svetu. U skladu s tim, nije teško uočiti  vezu između industrije hrane i industrije lekova. Proizvodnja "zdrave hrane" koja ljude čini bolesnima, savršeno je isplativa jednima i drugima.

Prava uloga holesterola
 
Waltre Hartenbach, autor knjige ''Laž o holesterolu", obavljene nedavno u Hrvatskoj,  govori o  pravoj prirodi holesterola i njegovoj ulozi u ljudskom organizmu. On tumači da je holesterol - koga se svi toliko boje, verujući da je reč o supstanci koja našem organizmu nanosi velike štete - zapravo osnovna je gradivna materija ćelijskih membrana svih tkiva, neophodna je za normalan rad organizma. Budući da holesterol ima udela kod stvaranju hormona, vitamina A, D i E, žučnih kiselina, njegovo snižavanje direktno vodi slabljenju vitalnosti i plodnosti, poremećajima kod  izgradnje kostiju i muskulature, kao i ozbiljnim poremećajima u metabolizmu elektrolita koji, što ima za psoledicu ozbiljne srčane i neurološke poremećaje. Sudeći po rezultatima brojnih istraživanja, dijeta koja savetuje redukciju masnoća i holesterola, nema nikakav efekat na bolesti srca i krvnih sudova. Bilo bi krajnje vreme da mit o holesterolu proglasimo onim što jeste: jednom od najvećih zabluda našega vremena, kao i da svoje navike u ishrani najzad uskladimo sa zdravim razumom. Ukoliko želimo zaista da budemo  zdravi, moraćemo da se vratimo tradicionalnoj ishrani koja se bazira na unosu zasićenih masti. Zasićene masti jačaju imunološki sistem i sprečavaju pojavu mnogih bolesti. Njihove masne kiseline po prirodi su antigljivične, antivirusne i antimikrobne.  One sprečavaju osteoporozu, hrane mozak,  osiguravaju pravilan rad nervnog i endokrinog sistema. Uz sve navedeno, pouzdano snižavaju rizik od bolesti srca i krvnih sudova . Ishrana  bogata prirodnim masnoćama nije štetna po zdravlje. Naprotiv,  takva ishrana je zdrava i višestruko korisna.U svakom slučaju, smanjenje unosa ugljenih hidrata  i povećanje unosa prirodnih masnoća poput onih iz domaceg mleka,sira,putera,dugorocno ce vas zastititi od mnogih bolesti i poseta lekarima.



Hleb nije neprijatelj dijete?


Hleb je dugo bio na lošem glasu kao glavni neprijatelj vitkog stasa, ali stručnjaci sada tvrde kako i hleb može biti itekako zdrav.
Britanska nutricionistkinja Ani O’Konor tvrdi da hleb ispunjava više od 10 odsto potreba za belančevinama, folatima i gvožđem. Stručnjaci ističu da hleb sadrži mnogo vlakana, ali samo onaj integralni, zobeni, raženi i kukuruzni. Oni su bogati i mineralima i vitaminima, naročito onima iz grupe B.
Boja nije pouzdan pokazatelj kvaliteta hleba, jer su tamni hlebovi često obojeni karamelom. Najtvrđi i najžilaviji hleb je ujedno i  najzdraviji.
Stručnjaci napominju da hleb ne goji ako se jede u razumnim količinama, odnosno 200 do 300 grama na dan. Iako ljudi na dijeti izbegavaju hleb misleći da je on visokokaloričan, u pitanju je zabluda. Ne gojimo se od hleba, već od onoga što mažemo na njega.

Krompir ipak ne goji?


Novo istraživanje negira vezu između jedenja krompira i gojaznosti ili dijabetesa tipa 2.
Centar za preliminarna istraživanja iz San Dijega objavio je rezultate istraživanja koje pokazuje kako korišćene krompira u ishrani nije povezano s razvojem gojaznosti, dijabetesa tipa 2 ili povišenog nivoa C reaktivnog proteina (CRP) koji ukazuje na sistemske upale. Ta su saznanja ispravna, pod uslovom da su ostali faktori, poput dobi, pola, rase ili nivoa obrazovanja, uzeti u obzir i kontrolisani. Naime, prethodna istraživanja su zanemarivala uticaj demografskih faktora koji su mogli uticati, pa čak i zbuniti istraživače.
Istraživači su ispitali i analizirali dnevni unos hrane i zdravstvene kartone na uzorku od 5800 odraslih osoba u dva vremenska perioda. Nakon što su uzeli u obzir i demografske varijable, istraživači nisu pronašli nikakvu vezu između učestalosti konzumacije krompira i gojaznosti, dijabetesa ili povišenog nivoa C reaktivnog proteina.



Organska i GMO hrana:


Dok jedni u genetski modifikovanoj hrani vide logican i nužan razvoj nauke i njene primene u poljoprivredi, drugi je, zalažuci se za organsku hranu, osporavaju, tvrdeci da je štetna za zdravlje ljudi. Gde je istina?


Da li je GMO hrana opasna po zdravlje? – pitali smo dr Gordanu Šurlan- Momirovic, profesorku Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu i šeficu Katedre za genetiku i oplemenjivanje biljaka.

Sa naucne tacke gledišta, ne bih mogla da kažem da su geneticki modifikovani organizmi, koji se koriste u ishrani ljudi i kao stocna hrana, opasni po zdravlje, otrovni ili da ih treba zabraniti. U poljoprivredi postoje tri vrste proizvodnje, konvencionalna, organska i biotehnološka, koja se zasniva na genetski modifikovanim organizmima i biljkama. Nauka je iskorišcena da bi dala adekvatan odgovor na sve veci broj stanovnika na našoj planeti i narasle potrebe za hranom. Ali, sa druge strane, ne mogu da kažem ni da je GMO hrana stoprocentno sigurna, jer danas ništa nije sigurno. Pa i konvencionalno proizvedena hrana nije sto posto sigurna zbog pesticida, antibiotika i drugih štetnih materija. U ovoj cinjenici se ogledaju prednosti GMO hrane, jer u sebi ne sadrži pesticide zbog svoje povecane otpornosti na štetne mikroorganizme i insekte.

Koje se sve vrste namirnica proizvode upotrebom genetskog inženjeringa?
Danas se u svetu mogu kupiti i koristiti mnogobrojni GMO proizvoda, poput soje, paradajza,pasulja, krompira, kukuruza, tikvica, pšenice, pirinca, pamuka, repice…, kao i njihovih derivata – skroba, sirupa, stocne hrane… Prema odredbama zakona Evropske unije, GMO hranu bi trebalo ispitivati pet godina pre izdavanja dozvole za upotrebu. U stvarnosti se te dozvole dobijaju nakon dve godine. Takode, proizvodi koji sadrže genetski modifikovane sastojke u vecem procentu od 0,5 odsto, moraju biti vidno oznaceni. Medutim, to se retko cini, iz bojazni da bi potrošaci te proizvode mogli bojkotovati.

Da li je kod nas GMO hrana dozvoljena?
Upotreba GMO hrane u Srbiji je zakonom zabranjena. Amerikanci su investirali u razvoj genetickog inženjeringa, poznatijeg kao agrobiznis, sa glavnim motivom da od toga profitiraju. I naravno da danas vrše pritisak na male zemlje da ukinu zakonsku zabranu i dozvole uzgajanje GMO biljaka. Koliko znam, uskoro cemo i mi ublažiti postojeci zakon.

Ali to ne znaci da se kod nas ne obavljaju eksperimenti sa genetski modifikovanim organizmima, zar ne?
U Srbiji se vec godinama obavljaju naucni eksperimenti sa genetski modifikovanim mikroorganizmima, kukuruzom i sojom. Mi imamo dovoljno naucnog kadra, ali nemamo odgovarajuce laboratorije. Ipak, glavni problem u Srbiji je to što naše stanovništvo nije dovoljno obrazovano, što mediji nisu na pravi nacin informisali javnost o GMO hrani, pa su ljudi zbunjeni. Ima cak i manipulacija, kao što je velicanje organske proizvodnje hrane, sa ciljem da se GMO hrana unizi ili proglasi opasnom. A zapravo, sa razvojem nauke, i organska poljoprivreda ce koristiti genetski modifikovano seme, pogotovo ono otporno na viruse!

Znaci li to da ne treba odbacivati GMO hranu?
Naravno, ali sve treba da bude pod kontrolom i regulisano zakonom. GMO hrana je takode jedna vrsta selekcije u poljoprivrednoj proizvodnji.Biotehnologija ce sve više da se koristi u ishrani.

U cemu je prednost GMO hrane?
Najveca njena prednost je u skracivanju procesa selekcije. Za klasicnu selekciju sorti i hibrida potrebno je najmanje 10 godina, a genetskim modifikacijama to vreme se znatno skracuje. Zatim, gajene GMO biljke su otpornije na insekte, parazite i korove, pa se time smanjuje upotreba pesticida. Osim toga, GMO biljke stvaraju vlastite toksine i supstance, koje uništavaju viruse. Da pomenem i cinjenicu da su pojedine GMO biljke, važne za ljudsku ishranu, obogacene korisnim materijama i vitaminima. I najzad, prinosi GMO gajenih kultura su veci, sa dužim periodom sazrevanja i produženom svežinom.

A koji je njen najveci problem?
Najveci problem sa GMO hranom je potencijalna opasnost da se izazovu alergije, da GMO biljke budu alergeni. Takode, važno je da se ne proizvode biljke rezistentne na antibiotike, jer to bi znacilo da bi i ljudi koji ih koriste postali otporni na antibiotike. Potencijalna opasnost postoji i u lancu ishrane! Da se gen za otpornost ne ubaci u neku divlju vrstu, neki korov, koji ce postati otporan na herbicide i insekticide i tako zauzeti prostor na štetu gajenih biljaka.


Koji su argumenti “za” i “protiv” kada govorimo o organskoj hrani?
Branko Cicic: Objektivno, postoje svi razlozi za organsku hranu, a nijedan protiv! Mnogi ljudi kupuju organsku hranu, jer im je ukusnija nego neorganska. Organsko voce i povrce rastu sporije i imaju niži sadržaj vode (i do 30 odsto više suve materije), što doprinosi punijem ukusu hrane. Organska hrana sadrži više vitamina C i glavnih minerala – kao što su kalcijum, magnezijum, gvožde i hrom, kao i antioksidante koji sprecavaju pojavu kancera. Organsko mleko ima prirodno više omega-3 masnih kiselina, vitamina E, A (beta karotena) i drugih antioksidanata.

Poslednjih godina, sve cešce se mogu cuti upozorenja da je vecina namirnica “obogacena” aditivima.
B. C.: Samo 32 od 290 prehrambenih aditiva odobrenih u EU, dozvoljeni su u organskoj hrani. Medu onima koji su zabranjeni su hidrogenizovane masnoce, aspartam i monosodium glutaminat, koji su povezani sa zdravstvenim problemima. Najbolji nacin da izbegnete pesticide jeste da jedete organsku hranu, jer su zabranjeni u njenoj proizvodnji. U Evropskoj Uniji više od 40 odsto ukupne kolicine neorganskog voca, povrca i hleba sadrži otrovne pesticide. Na primer: sve pomorandže, 90 odsto hleba, 72 odsto grožda, 95 odsto krušaka….

U kojoj meri je proizvodnja organske hrane u skladu sa principima ocuvanja životne sredine?
B. C.: Sve organske farme i hrana se inspekcijski proveravaju najmanje jednom godišnje. Organska poljoprivreda ima najhumanije uslove za život životinja. Smanjuje zagadenje usled prskanja, proizvodi znatno manje ugljen-dioksida…

Koje oznake treba da ima proizvod iz ove kategorije?
B. C.: Organski proizvod mora da ima sertifikat izdat od akreditovanog tela. Hrana u ambalaži ima još i znak “bio”, “eko” ili “organik”, a domaci proizvod i nacionalni znak.

Koje uslove poljoprivrednici moraju da ispune da bi mogli da proizvode organsku hranu?
B. C.: Pre svega, moraju da imaju cisto zemljište, udaljeno od potencijalnih zagadivaca. Osim toga, podrazumeva se da se u proizvodnji ne koriste sinteticka dubriva, herbicidi i pesticidi, kao i da se stoka i živina hrane organskim namirnicama.

Kakva je buducnost organske hrane kod nas?
B. C.: U našoj zemlji, organska hrana se proizvodi na oko 0,3 odsto poljoprivrednog zemljišta. Srbija je kao stvorena za proizvodnju organske hrane, a to je zamajac koji ce pokrenuti sve ostale privredne grane.

Da li naši gradani mogu sebi da priušte ovu vrstu hrane, koja je prilicno skupa?
B. C.: Narod koristi termine “zdrava” ili “neprskana” hrana, i kad god može, kupuje je. U Evropi je ona skuplja svega 20-30 odsto u odnosu na konvencionalnu hranu. Taj trend ce uskoro krenuti i kod nas.

            Avokado deblja. Ne !

Iako avokado sadrži veliku količinu masnoća,one su neza-
sićene,što je za vas dobro.Avokado je bogat vitaminima i
mineralima,sadrži visok procenat belančevina i ulja pa je 
dobar izvor energije.


 Kora voća i povrća se mora pre   
    konzumiranja oljuštiti Ne !


Kora sadrži najveću količinu vlakana i vitamina C, Ooerite,ili obrišite voćei pivće.Ako baš morate
oljuštiti voćku,potrudite se da sačuvate sloj tik ispod kore!


Povrće pre smrzavanja treba
             blanširati. Da!

Blanširanje uništava enzime koji izazivaju promenu boje, ukusa i izgleda povrća.
Blanširanjem se iz povrća istiskuje vazduh,
što mu daje svetliju boju pa zato umanjuje penu
koja se javlja pri kuvanju.

 
                                              Crveni pasulj može biti otrovan Da!

Sirovi crveni pasulj sadrži otrovne supstance,ali se one uništavaju u procesu konzerviranja (kuvanja).
Zato nedovoljno kuvan crveni pasulj izaziva probleme u toku varenja.Pre pripreme konzervirani pasulj dobro operite,a suvi obavezno potopite u vodi i ostavite da odstoji preko noći i obavezno dobro skuvajte.

         Ne postoji jestivo cveće Ne!

Cvetovi tikvice se mogu pohovati ili od njih možemo praviti salate.Ružine latice se koriste kao jestivi ukrasi,
za spravljanje soka a u nekim krajevima prave slatko od
ruža


          Više proteina ne znači više mesa

                                                                        Meso, mleko i njihove prerađevine su najčešće jedine stavke na spisku kada je potrebno povećati unos proteina. Nutricionisti naglašavaju da je to potpuno pogrešno jer postoje brojne namirnice biljnog porekla koje obiluju traženim materijama.


Proteini su važan deo ljudske ishrane i stručnjaci sve češće podsećaju da oko 15 odsto dnevnog unosa hrane treba da čine namirnice bogate belančevinastim materijama. Istovremeno, sa svih strana stižu vesti da je po zdravlje veoma štetno jesti velike količine mesa, a zanemarivati sveže voće i povrće.
Kako onda, pitaju se mnogi, balansirati svoju ishranu da proteina bude dovoljno, ali da to ne bude hrana koja će narušiti zdravlje?
Veoma lako, uzvraćaju dijetolozi i navode kikiriki, grašak, avokado, kokos, cveklu, ovas i integralni pirinač kao samo neke od odličnih, biljnih izvora belančevina.

Svež ili smrznut grašak je bogat vlaknima, vitaminima K i C, mineralima. Oko pet odsto njegove mase čine visokovredne proteinske materije. Ipak, kako bi telo bilo snabdeveno svim amino kiselinama tokom dana trebalo bi uneti i nešto sira ili neke druge „proteinske" namirnice. 
Resveratrol, antioksidant koji štiti srce, a ima ga u crnom vinu takođe se u priličnim količinama nalazi i u kikirikiju.


Puter od kikirikija sadrži čak 28 odsto belančevina, a tu su i važne mononezasićene masnoće koje na isti način štite srce od kardiovaskularnih bolesti.
Karakteristika azijske kuhinje je kokosov orah ili kokosovo mleko u slanim jelima. Stručnjaci, međutim, ističu da nije važno da li je reč o poslastici sa kokosovim brašnom ili slanom zalogaju, ali prednost, naravno, uvek daju svežim, termički neobrađenim aromatičnim parčićima ili mleku
Integralni pirinač, iako prvenstveno namirnica bogata ugljenim hidratima, sadrži priličnu količinu vlaknastih i proteinskih materija.



Osim proteina, u avokadu ima dosta vlakana, koja olakšavaju probavu. Iako je to neuobičajeno za voće, zeleni plodovi sadrže ugljene hidrate i proteine, ali i omega-6 esencijalne masnoće, što može smanjiti nivo lošeg holesterola u krvi. Količina proteina u avokadu je neznatno manja nego u punomasnom mleku.
Bogata antioksidantima među kojima se posebno ističe betanin sa antiupalnim svojstvima i sposobnošću da podstiče rad jetre.




  Cvekla je idealan izvor proteina. Samo šest manjih korenčića zameniće komad belog pilećeg mesa kada je o belančevinama reč.

 


                            Ovas.


Ovas pruža osećaj sitosti tokom više sati, sadrži mangan, selen i čak tri odsto proteina.
Zato sledeći put kada pomislite da bi trebalo pojesti nešto proteinsko, nemojte odmah krenuti put mesare.



 
   

                      

 









  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • RSS

0 коментара:

Постави коментар